DUNJA ILI ŽENA

Što dunja nisi, miris njen, otisak svežine

Boja koja zavodi oko i misao vodi daleko

Golo meso odenuto u maglu čežnje, ti

Bokovi ispod haljine u naborima vetra

 

Mišljah, kako da te nacrtam nestvarnu

Dok trčiš površinom mora i gubiš se

Daleko u jednoj tački bele puti kao galeb

Bežao sam iz samog sebe čupao iz duše

 

I ispisivao boju tvojih zenica mišlju svojom

Odlazio u nepoznato i istraživao malo srce

Dunje sa mog stola sledio okom trag

Raskošni oblik tvog tela ko rumen njene kore