Robert HAS – PRIČA O TIJELU

         Mladi kompozitor, koji je to ljeto radio u umjetničkoj koloniji, promatrao ju je cijele sedmice. Bila je Japanka, slikarka, imala gotovo šezdeset godina, i on je mislio da je zaljubljen u nju. Dopale su mu se njene slike, a one su bile iste kao način na koji je pokretala tijelo, služila se rukama, gledala ga pravo u oči dok je veselo i brižno odgovarala na njegova pitanja.

         Jedne noći, u povratku s koncerta, došli su do njenih vrata i ona se okrenu prema njemu i reče:

         ”Mislim da bi želio da me imaš. I ja želim to isto, ali moram da ti kažem da sam imala dvostruku mastektomiju”, a kada on nije razumio: ”Izgubila sam obje dojke”.

         Zračenje koje je nosio u trbušnoj i grudnoj duplji – slično muzici – brzo se ugasilo, i on primora sebe da je gleda dok je govorio:

         ”Izvini. Mislim da ne bih mogao”.

         Vratio se do svoje kabine među borovima, a ujutro je na trijemu, pred vratima, našao plavu činijicu. Izgledalo je kao da je puna ružinih latica, ali kada ju je podigao, utvrdio je da su ružine latice samo na vrhu; ostatak činijice – mora da ih je počistila iz uglova svoga studija – bio je pun mrtvih pčela.