{"id":1235,"date":"2012-01-04T17:26:58","date_gmt":"2012-01-04T17:26:58","guid":{"rendered":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/?p=1235"},"modified":"2012-04-04T08:28:53","modified_gmt":"2012-04-04T08:28:53","slug":"kalina-putuje-na-more","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/?p=1235","title":{"rendered":"PRI\u010cE ZA DECU IZ KNJIGE \u201dKALINA I MORSKI KONJIC\u201d"},"content":{"rendered":"


<\/em><\/p>\n

KALINA PUTUJE NA MORE<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Ba\u0161 <\/span> je to lijepo, prelijepo! Kao na filmu. Mnogo predivnih slika koje promi\u010du i muzika to\u010dkova voza koji juri. Rijeka zelena i bistra, krivudava, oivi\u010dena drve\u0107em koje se ogleda u njenim brzacima. Onda livada s poljskim cvije\u0107em, kravama koje mirno pasu i dje\u010dacima koji \u0161utiraju loptu. Zatim bre\u017euljak s ljupkom ku\u0107icom i djevoj\u010dicom \u0161to ma\u0161e sa balkona. Potom tunel, mrak, ne vidi\u0161 ni\u0161ta, a nakon toga odjednom bljesne sunce. Evo i bakice koja u dvori\u0161tu govori ne\u0161to unucima i djeda na klupici uz put. Nailazi veliki vo\u0107njak sa zrelim breskvama koje bera\u010di beru, pa gusta \u0161uma koja se penje nebu pod oblake. I onda pisak voza, stanica sa otpravnikom u stavu mirno, s crvnom kapom i palicom visoko podignutom u desnoj ruci. \u0160kripa ko\u010dnica i voz staje.\u00a0 Novi putnici u\u017eurbano ulaze u vagone.<\/p>\n

Kalina <\/span> s roditeljima putuje na more. Tata podi\u017ee glavu s novina, gleda na peron s putnicima, a mama ve\u0107 odavno uveliko drijema.<\/p>\n

\u2013 Je <\/span> l’ slobodno?<\/p>\n

\u2013 Jeste<\/span>.<\/p>\n

U <\/span> kupe ulazi dje\u010dak s mamom. Podi\u017eu torbe i zauzimaju mjesta.<\/p>\n

\u2013 Ja <\/span> bih do prozora – ka\u017ee dje\u010dak.<\/p>\n

Kalinin <\/span> tata se osmjehuje, miluje ga po kosi i ustupa mu mjesto do prozora. Voz kre\u0107e i sada dje\u010dak, kao i Kalina, gleda kroz prozor taj \u010darobni film.<\/p>\n

Ne <\/span> govore ni\u0161ta. Nijedno. A rado bi. \u017dele to, ali ne znaju kako da po\u010dnu. \u0106ute. I gledaju napolje. Dugo. Uporno.<\/p>\n

Voz <\/span> prelazi rijeku i ulazi u zrela polja. U daljini se vide blago zaobljeni vrhovi planina i sunce koje se primi\u010de najvi\u0161em vrhu.<\/p>\n

Kalina <\/span> bi rekla:<\/p>\n

\u201eKako <\/span> su lijepa ova polja i planina u daljini\u201d, ali ne ka\u017ee ni\u0161ta. Rije\u010di su tako te\u0161ke, stisnute, ne otkidaju se, ne izlaze. Ostaju u ustima kao latice na cvijetu.<\/p>\n

Dje\u010dak <\/span> bi, dok je stidljivo i kradomice gleda ispod razbaru\u0161enog \u010duperka, da ka\u017ee:<\/p>\n

\u201eOva <\/span> livada je kao crtanka; sva \u0161arena, s milion boja.\u201d Ali ni on ne ka\u017ee ni\u0161ta. Ni sam ne zna za\u0161to, ali ne\u0161to ga spre\u010dava da progovori, a tako bi to \u017eelio.<\/p>\n

Kalina <\/span> bi jo\u0161 dodala:<\/p>\n

\u201eDan <\/span> je pri kraju. Uskoro \u0107e ve\u010de… Ja putujem na more, a ti?\u201d Ali, ni\u0161ta. Ni rije\u010d da prozbori.<\/p>\n

Dje\u010dak <\/span> koji gleda kroz prozor i krivi vrat, odjednom bi da upozori:<\/p>\n

\u201eUpravo <\/span> smo pro\u0161li dvorac. On je veoma poznat. O njemu smo u\u010dili u \u0161koli.\u201d<\/p>\n

Opet <\/span> ni\u0161ta. \u0106uti. Kao zaliven. Kao riba.<\/p>\n

\"\"<\/a>Kalina <\/span> se sada ljuti. Na dje\u010daka koliko i na sebe. Ona tako brbljiva, koja ne zatvara usta i kada treba i ne treba, prava vodenica poto\u010dara, melje li melje, odjednom ne mo\u017ee ni rije\u010d da progovori. \u0160ta je to sada? Kao da je zaboravila vlastiti jezik. Popapala maca.<\/p>\n

Dje\u010dak <\/span> bi tako \u017eelio da sazna njeno ime, jer mu se djevoj\u010dica mnogo svi\u0111a.<\/p>\n

I <\/span> Kalina bi voljela da sazna kako se on zove.<\/p>\n

\u201eIma <\/span> tako lijepe o\u010di i kosu\u201d, misli. \u201eI djeluje uredno i vaspitano. Sigurno je mojih godina. Mo\u017eda ide u isti razred…\u201d<\/p>\n

A <\/span> voz juri i klopara: klo , klo, klo… i sirenom pozdravlja vedar dan, \u0161ume i poljane: tu, tuuuuuu… tuuu…<\/p>\n

\u201eBa\u0161 <\/span> si lijepa!\u201d, samo \u0161to ne prokulja iz dje\u010daka. Ali, to se ne bi usudio da ka\u017ee i da su sami, zbog sebe, nje, a naro\u010dito sada zbog svih u kupeu. Mo\u017eda bi bilo primjerenije obi\u010dno:<\/p>\n

\u201eJa <\/span> sam Danilo, dobar sam u\u010denik, najbolji sam iz knji\u017eevnosti, imam psa Lakija, moja mama je Ana, putujemo kod ujaka i uskoro \u0107u morati da iza\u0111em…\u201d Cijela bujica koja nikako da pote\u010de. Opet ni\u0161ta, ni\u0161ta, ni\u0161ta…<\/p>\n

A <\/span> voz juri i klopara: klo, klo, klo… Od jakog piska odzvanjaju okolna brda i doline.<\/p>\n

Sada <\/span> se dje\u010dak vrpolji i ne zna \u0161ta bi sa sobom. Sjedi\u0161te mu je tvrdo, vru\u0107ina mu obuzima \u010delo, pomalo je smeten i nevje\u0161t. Gleda djevoj\u010dicu i u tom \u010dasu njihovi se pogledi susre\u0107u. Kalina se \u010darobno osmjehuje. Njene o\u010di sijaju i upravo se \u010dini da \u0107e ne\u0161to da ka\u017ee. Ali sve se zavr\u0161ava na tome. Njene ruke ostaju skr\u0161tene u krilu na prelijepoj ljetnoj haljinici dok joj on uzvra\u0107a osmijeh, stidljiv i \u010dist kao dje\u010dija du\u0161a.<\/p>\n

I <\/span> opet oboje gledaju kroz prozor, i ne vide sada ni\u0161ta, i ne \u010duju ni\u0161ta, i ne znaju gdje su i za\u0161to su im se rije\u010di skamenile.<\/p>\n

A <\/span> voz juri i juri. Promi\u010du polja, brda, naselja, rijeke i sve odjekuje od njegovog veselog piska.<\/p>\n

\u201eKad <\/span> bi mi samo rekla svoje ime. Ili jo\u0161 bolje, kad bi mi dala svoj mejl ili broj mobilnog…\u201d<\/p>\n

\u201eMo\u017eda <\/span> i on putuje na more. Mo\u017eda i u isti grad, na istu pla\u017eu…\u201d, nada se Kalina i opet ga gleda kradomice i ljubopitljivo. Sada vi\u0161e njegovu lijepu majicu nego lice, skre\u0107u\u0107i pogled da on ne primijeti.<\/p>\n

\u2013 Putujete <\/span> daleko? \u2013 pita odjednom njegova mama.<\/p>\n

\u2013 Na more <\/span> – odgovara njen tata i obja\u0161njava kuda, u koje mjesto, na koju pla\u017eu i tako sve to.<\/p>\n

\u201eAu!!!\u201d<\/span> , u\u017easnuto i grozni\u010davo razmi\u0161lja dje\u010dak. \u201ePa oni idu dalje.\u201d<\/p>\n

\u2013 Mi <\/span> izlazimo uskoro. Idemo kod mog brata. On \u017eivi… \u2013 nastavlja njegova mama.<\/p>\n

\u201eAu!!!\u201d<\/span>, sad pomalo pani\u010dno u sebi razmi\u0161lja Kalina. \u201eBa\u0161 mi je \u017eao. Pa mi se ne\u0107emo upoznati.\u201d<\/p>\n

Razgovaraju <\/span> njegova mama i tata, lako, o svemu, osmjehuju se, kao da se poznaju sto godina. Jo\u0161 \u0107e ro\u0111aci postati.<\/p>\n

Ne <\/span> \u010duju to Kalina i Danilo, oni i dalje nikako da prelome ni jednu jedinu rije\u010d.<\/p>\n

A <\/span> onda, dok gledaju kako Sunce u daljini prosipa rumene zrake niz neku planinu i zlati rijeku, livade i put koji blago krivuda, odjednom, avaj, puca film:<\/p>\n

\u2013 Ustaj<\/span>, \u010dupavko! \u2013 trgne ih glas njegove mame koja ve\u0107 skida torbe s police. \u2013 Ovdje se rastajemo \u2013 ka\u017ee uz osmijeh njenom tati.<\/p>\n

Dje\u010dak <\/span> nevoljno, kao da se budi iz slatkog sna, ustaje, a najradije ne bi. On bi da ostane, pa makar \u0107utao sve do mora, samo da gleda tu ljupku djevoj\u010dicu u prekrasnoj mekoj haljinici boje meda.<\/p>\n

\u2013 Do <\/span> vi\u0111enja i sre\u0107an put! \u2013 zvu\u010di nekako nestvarno.<\/p>\n

I <\/span> dje\u010dak je ve\u0107 trenutak kasnije na peronu s mamom. Stoji nepomi\u010dan, ukipljen, s pogledom zalijepljenim za prozor kupea. Voz neumoljivo brzo kre\u0107e. Dje\u010dak stidljivo podi\u017ee ruku i ma\u0161e. Lagano, pomalo uko\u010deno, tu\u017eno.<\/p>\n

Kalina <\/span> se podi\u017ee na prste, smije\u0161i i ubrzano ma\u0161e, ma\u0161e i ma\u0161e, krive\u0107i svoj slatki vrat i glavicu kao pti\u010dica, da bi ga \u0161to du\u017ee gledala.<\/p>\n

Otac <\/span> se zagonetno i s ljubavlju osmjehuje dok ona sjedaju\u0107i obara pogled, kao da je uhva\u0107ena u nekom grijehu, u ne\u010demu nedozvoljenom.<\/p>\n

\u2013 Gdje <\/span> smo? \u2013 trljaju\u0107i o\u010di pita majka koja je prespavala ovu malu dramu.<\/p>\n

\u2013 Dobro <\/span> jutro! \u2013 ka\u017ee otac.<\/p>\n

A <\/span> tek pada toplo ljetno ve\u010de.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

KALINA I MORSKI KONJIC<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Bio <\/span> je avgust, najljep\u0161i ljetni mjesec.<\/p>\n

Mjesec <\/span> u kome dozrijevaju male rumene i ljupke smokve, raspukle, so\u010dne i slatke kao med, sa p\u010delama i osama na njima, mjesec u kome je more tako toplo, pa se \u010dini kao da nas miluje, uz zaglu\u0161uju\u0107u pjesmu cvr\u010daka i sun\u010deve zrake koje peku. Svuda je mirisalo na primorsko bilje, borove i so.<\/p>\n

\u201dNi\u0161ta <\/span> nije tako lijepo kao ljeto u Malinskoj\u201d, razmi\u0161ljala je Kalina le\u017ee\u0107i na obali mora u hladovini velikog bora.<\/p>\n

Njegove <\/span> \u0161iroke grane nadvijale su se nad samom vodom, a stablo toliko nakrivilo, pa je izgledalo kao da je za ne\u010dim posegnulo, ili i samo po\u017eeljelo da se okupa u moru na toj uzavreloj pla\u017ei.<\/p>\n

Ve\u0107 <\/span> nekoliko godina, po\u010detkom avgusta, Kalina je s roditeljima dolazila u tu lijepu zelenu uvalu na ljetovanje i ostajala sve do septembra i polaska u \u0161kolu.<\/p>\n

\u201dNi\u0161ta <\/span> nije tako lijepo kao ljeto u Malinskoj\u201d mislila je Kalina plivaju\u0107i po ko zna koji put od obale do crvene bove koja je ozna\u010davala kraj pla\u017ee.<\/p>\n

Ona <\/span> je imala i poseban razlog da tako misli.<\/p>\n

Jednog <\/span> dana, dok je ronila u blizini obale, Kalina je ugledala ne\u0161to neobi\u010dno. U spletu morskih trava, koje su se povijale kao na blagom povjetarcu, gotovo na samom dnu, dugim repom ovijenim oko jedne stabljike, mirovao je njoj nepoznati stanovnik mora nesvakida\u0161njeg oblika. U prvom trenutku izgledao je kao \u0161ahovska figura konja. Bojom je opona\u0161ao morske biljke. Zato ga i nije zapazila odmah i lako. Ta savr\u0161enost oblika odmah je op\u010dinila Kalinu. Ronila je podalje i polako da ne upla\u0161i tog dra\u017eesnog ljepotana, pomalo gordog i dostojanstvenog dr\u017eanja. Njegovo je tijelo sada imalo zlatastu boju i bio je pomalo nalik upitniku, s glavom i nju\u0161kicom, ili mo\u017eda tupim kljunom, malo isturenim naprijed, s trbu\u0161\u010di\u0107em kao u sitog djeteta. Stajao je tako ponosan i uspravan, ravnomjerno lebde\u0107i na mjestu, bezbri\u017ean i o\u010dito sre\u0107an u tom krajoliku. Taj polo\u017eaj omogu\u0107avala su mu le\u0111na peraja i rep kojim je bio smije\u0161no zaka\u010den za zelenu stabljiku. Tako se odr\u017eavao na mjestu, spre\u010davaju\u0107i da ga more odnese.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Kalina <\/span> je nastavila da na pristojnoj udaljenosti jo\u0161 pa\u017eljivije pliva, zatim zaranja odr\u017eavaju\u0107i se iznad samog pjeskovitog dna, posmatraju\u0107i neprekidno ovog neobi\u010dnog stvora kroz stakla maske za ronjenje.<\/p>\n

Ali<\/span>, u jednom trenutku, upla\u0161en njenim prisustvom, zlatni ljepotan je promijenio boju u nijansu podvodnog bilja i strelovito nestao u nepoznatom pravcu.<\/p>\n

Kalina <\/span> je izronila tu\u017eno uzdahnuv\u0161i. Do\u010dekali su je sunce i glasovi kupa\u010da malo podalje. Kada je napokon iza\u0161la na obalu, nije ni\u0161ta rekla mami i tati, ali je neprestano razmi\u0161ljala o svom neobi\u010dnom susretu sa nepoznatim ljepotanom.<\/p>\n

\u201dKako <\/span> je divan!\u201d razmi\u0161ljala je osmijehnuta. \u201dDa li \u0107u ga mo\u0107i opet vidjeti?\u201d<\/p>\n

Nakon <\/span> izvjesnog vremena, ponovo je nestrpljivo zaronila na istom mjestu. Njega tamo nije bilo. Ili ga ona nije primje\u0107ivala. Kru\u017eila je u blizini, a onda se kasnije, sasvim obeshrabrena, vratila na obalu u hladovinu ispod bora. Sunce je prosipalo svoje zlataste iskrice koje su se ljeskale povr\u0161inom mora. U daljini su plovile jedrilice bijelih jedara i kru\u017eili galebovi \u0161irokih krila. Jedan je ribar vadio vr\u0161e iz vode. Bile su uglavnom prazne, sa tek ponekom ribicom koje je on vra\u0107ao u more. Poneku od njih galebovi su hvatali jo\u0161 u letu. Neko je svirao gitaru, ali sve to ona nije ni vidjela ni \u010dula. Mislila je samo na taj neobi\u010dan susret u moru.<\/p>\n

\u010cuvaju\u0107i <\/span> svoju malu tajnu, Kalina je tog dana \u010desto ronila tra\u017ee\u0107i nepoznatog zlatnog ljepotana. Po podne, kada se more umirilo, a njegova povr\u0161ina, ravna kao staklo, poprimila purpurnu boju, Kalina je ponovo bila u vodi rone\u0107i u pli\u0107aku.<\/p>\n

Ugledala <\/span> ga je gotovo na istom mjestu.<\/p>\n

O<\/span>, kako je tada bila sre\u0107na!<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u2013 Ko <\/span> si ti? – nije odoljela a da ga napokon ne upita, pla\u0161e\u0107i se da joj on ponovo ne umakne u gusti\u0161 podvodnog bilja.<\/p>\n

Za <\/span> divno \u010dudo, on nije pobjegao i odgovorio je:<\/p>\n

\u2013 Hippokampu<\/span> s!<\/p>\n

\u2013 Kakvo <\/span> neobi\u010dno ime! Nikada za njega nisam \u010dula.<\/p>\n

\u2013 Ne <\/span> \u010dudi se. Ono je na latinskom i jeste neobi\u010dno. Za tebe ja sam samo morski konjic.<\/p>\n

\u2013 Morski <\/span> konjic! To je mnogo bolje. Takvo mi se ime vi\u0161e svi\u0111a.<\/p>\n

Malo <\/span> je zatim za\u0107utala dive\u0107i se njegovom neobi\u010dnom obliku, ne usu\u0111uju\u0107i se jo\u0161 da pri\u0111e bli\u017ee. Njegovo iskrivljeno tijelo zasjalo je novim sjajem. Onda je nastavila:<\/p>\n

\u2013 \u010cudno <\/span> je da te nikada do sada nisam vidjela.<\/p>\n

\u2013 Ni\u0161ta <\/span> neobi\u010dno. Imam sposobnost da mijenjam boje – rekao je morski konjic, a zatim dodao: – Zbog neprijatelja.<\/p>\n

Njoj <\/span> je odjednom postalo sve jasnije u vezi s igrom tih boja i njihovom promjenom.<\/p>\n

\u2013 Zbog <\/span> neprijatelja!? – za\u010du\u0111eno \u0107e Kalina. – Zar ti ima\u0161 neprijatelje?<\/p>\n

\u2013 Naravno<\/span>. Sva morska bi\u0107a imaju svoje neprijatelje. Na\u0161i najve\u0107i neprijatelji su ribari i njihove mre\u017ee.<\/p>\n

\u2013 To <\/span> zna\u010di da si i ti ne\u010diji neprijatelj – za\u010du\u0111eno \u0107e Kalina. – Kako je to mogu\u0107e?<\/p>\n

\u2013 Moglo <\/span> bi se i tako re\u0107i. Na\u017ealost. To je tako. Na taj na\u010din pre\u017eivljavamo ili nestajemo. Ja se hranim planktonima i sitnim \u017eivotinjicama. To su mali zalogaji. Zato stalno jedem.<\/p>\n

U <\/span> tom trenutku jedna mala nepa\u017eljiva morska kozica, plivaju\u0107i sasvim blizu, bi usisana u njegova usta.<\/p>\n

\u2013 Oh<\/span>! – uzdahnu Kalina iznena\u0111eno, a onda odahnu kada mu jedna su\u0107u\u0161na ribica vje\u0161to umaknu.<\/p>\n

\"\"<\/a>Zatim <\/span> je morski konji\u0107 zaplivao u krug i Kalina je primijetila da on to \u010dini uspravno. \u201dKako divno!\u201d pomislila je sa odu\u0161evljenjem. Sada nije pobjegao, nego se ponovo vratio na isto mjesto i repi\u0107em uhvatio za stabljiku morske biljke, obavijaju\u0107i njime kao prstenom jednu njenu gran\u010dicu<\/p>\n

\u2013 Ja <\/span> ti nisam neprijatelj – pomalo upla\u0161eno rekla je Kalina. – U to si mogao da se uvjeri\u0161.<\/p>\n

\u2013 Znam<\/span>. Zato sam i ostao – rekao je morski konjic. – Poznajem te dugo.<\/p>\n

\u2013 Zaista<\/span>?<\/p>\n

\u2013 Tek <\/span> kada sam se potpuno uvjerio da mi od tebe ne prijeti nikakva opasnost, nisam promijenio boju i nestao.<\/p>\n

\u2013 To <\/span> je lijepo. To sa mijenjanjem boja.<\/p>\n

\u2013 Mogu <\/span> i ovo, gledaj! – re\u010de morski konjic i usmjeri svoje jedno oko na jednu, a drugo na drugu stranu. – Ovako osmatram okolinu u vi\u0161e pravaca.<\/p>\n

\u2013 Ba\u0161 <\/span> zanimljivo. O, a \u0161ta to sada vidim! Iz tvog d\u017eepa su odjednom isko\u010dili mali morski konjici.<\/p>\n

\u2013 To <\/span> su moja djeca, pravi mali vragolani. Razvijaju se u mojoj torbi, dok ne budu sposobni da samostalno plivaju u moru.<\/p>\n

\u2013 Neobi\u010dno<\/span>, kao kod kengura. Izgleda kao da si ti njihova majka.<\/p>\n

\u2013 Na <\/span> neki na\u010din. Ja sam njihova i majka i njihov otac. Barem za neko vrijeme.<\/p>\n

\u2013 Ba\u0161 <\/span> neobi\u010dno! Ba\u0161 je to neobi\u010dno! – ushi\u0107eno je rekla Kalina. – Nikada ne\u0107u shvatiti sva ta svjetska \u010dudesa. Posebno ova u moru.<\/p>\n

Mali <\/span> morski konjici su se svojim tankim repi\u0107ima uhvatili za morske travke ravnomjerno lebde\u0107i kao i njihov otac. Odmah zatim tu se pojavio jo\u0161 jedan morski konjic. To je bila njihova majka koja je doplivala odnekud iz dubine. Odjednom je bilo mnogo morskih konjica. Kao da se vi\u0161e niko nije pla\u0161io Kaline. Svi su plivali u njenoj blizini, \u0161to je izgledalo \u010darobno. Kada su se svi uspravno lagano kretali oko nje, gotovo da ih je mogla dota\u0107i rukom. Morala je, ipak, \u010desto da izroni i uzme vazduha, ali se brzo vra\u0107ala. Ta predivna igra ju je sasvim osvojila.<\/p>\n

I <\/span> tako je Kalina provela cijeli topli avgust dru\u017ee\u0107i se s morskim konjicem i njegovom mnogobrojnom porodicom. Ljubomorno je \u010duvala svoju malu tajnu ne govore\u0107i nikome ni\u0161ta o svom otkri\u0107u. Ostali kupa\u010di su skakali u more, plivali i nisu ronili u pli\u0107aku. Samo je jedan dje\u010dak s mre\u017eicom na dugom \u0161tapu poku\u0161avao s obale da ulovi ribicu. Kalina je strahovala da on kojim slu\u010dajem ne ulovi njenog morskog konjica.<\/p>\n

\u2013 Iza\u0111<\/span> i ve\u0107 jednom van iz te vode – negodovao je tata. – Prehladi\u0107e\u0161 se. Nije zdravo toliko dugo roniti i biti u vodi.<\/p>\n

\u2013 Jo\u0161 <\/span> samo malo – molila je Kalina. – Nije mi hladno. More je tako toplo i kao da me miluje.<\/p>\n

\u2013 Ona <\/span> tu kao da ne\u0161to neprekidno tra\u017ei – rekla je mama i sama za\u010du\u0111ena njenom uporno\u0161\u0107u. – Mo\u017eda je vidjela neku lijepu \u0161koljku i \u017eeli da je dohvati.<\/p>\n

\u2013 Tu <\/span> ih ba\u0161 i nema. Barem ih ja nisam primijetio.<\/p>\n

A <\/span> onda je do\u0161ao i kraj avgusta i vrijeme da se Kalina s roditeljima vrati u svoj grad na sjeveru. Zavr\u0161avao se jo\u0161 jedan \u0161kolski raspust. Trebala je sutradan ujutro prvo autobusom, a onda dalje vozom da otputuje. Imala je mogu\u0107nost jo\u0161 samo jedan dan da se dru\u017ei sa svojim morskim prijateljem. I dalje je nepokolebljivo \u010duvala svoju tajnu. Ni za \u0161to na svijetu nije bila spremna s nekim da je podijeli. To mjesto pod vodom upoznala je do sitnica. Morski konjic ju je zavolio kao \u0161to je i ona voljela njega.<\/p>\n

\u2013 Dragi <\/span> moj konjicu, danas se rastajemo – tu\u017eno je rekla Kalina. – Na\u017ealost, zavr\u0161ilo se ovo moje predivno ljetovanje.<\/p>\n

\u2013 Ne <\/span> treba da tuguje\u0161. Sve ima svoj kraj – odgovorio je morski konjic dok su maleni konjici jurcali oko njega. – Kada se idu\u0107eg ljeta vrati\u0161, mi \u0107emo biti tu.<\/p>\n

Ali<\/span>, to nije bio kraj. No\u0107u dok su malene zvijezde slale svoje osmijehe kroz Kalinin prozor, a ona nikako nije mogla da zaspi, vrpolje\u0107i se u krevetu, odjednom joj je sinula spasonosna ideja\u00a0<\/strong>kako\u00a0<\/strong>da svoj boravak na moru produ\u017ei za jo\u0161 koji dan. Lukavo se nasmijala, okrenula na drugu stranu i zaspala.<\/p>\n

Ujutro<\/span>, kada su mama i tata odavno ve\u0107 bili spremni za polazak, a nju pustili da jo\u0161 malo spava, do\u010dekalo ih je iznena\u0111enje. Kalina se razboljela.<\/p>\n

\u2013 \u0160ta <\/span> ti je? Gdje te boli? – sva u strahu oko nje je obigravala mama.<\/p>\n

\u2013 Znao <\/span> sam! To je od onog dugotrajnog ronjenja, a i od sladoleda. Znao sam – stalno je ljutito ponavljao tata.<\/p>\n

\u2013 Ovakva <\/span> ne mo\u017ee na put! – zaklju\u010dila je mama dr\u017ee\u0107i ruku na njenom \u010delu. – Ona je zaista bolesna.<\/p>\n

I<\/span>, tako, odmor na moru produ\u017een je za jo\u0161 nekoliko dana. Ve\u0107 po podne Kalina je nakratko zaronila do svog prijatelja morskog konjica. Imala je sada dvije velike tajne, ve\u0107e nego \u0161to je ku\u0107a.<\/p>\n

U <\/span> \u0161etnji Malinskom mama joj je kupila jedan prekrasan lan\u010di\u0107 s privjeskom morskog konjica od bijelog zlata i majicu s njegovim likom. Sve je tog ljeta za nju bilo u znaku morskog konjica. I stalno se zagonetno zbog ne\u010dega osmjehivala.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

DVA SMIJE\u0160KA<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0 Ljupkom smije\u0161ku Laure Ogrizek<\/em><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Otkinuo <\/span> se jedan smije\u0161ak, lak i prozra\u010dan, kao najmanje pti\u010dije perce. Otkinuo se i odletio, \u010daroban u svoj svojoj ljepoti. Imao je o\u010di modre kao more, pr\u0107ast nosi\u0107, ljupka usta i dvije prekrasne male jamice na obrazima. Otkinuo se gotovo neprimjetan, zagonetan, tek kao nagovje\u0161taj, a u stvari vragolast kao \u0161to je svaki smije\u0161ak kada je mlad. Otkinuo se i poletio i niko ga nije mogao zadr\u017eati, \u010dak ni Laura kojoj je pripadao. I ona sama nije \u017eeljela da se otkine, da odleti, ali, eto, desilo se ba\u0161 tako: otkinuo se i odletio. Poznato je da smije\u0161ak ne mo\u017ee da leti daleko. Nije on raketa pa da leti u kosmos. Ima ve\u0107 mnogo godina od kada su nau\u010dnici pouzdano utvrdili da nijedan smije\u0161ak ne mo\u017ee da leti daleko. Tek nekoliko metara. Ali, u tome i jeste njegova vrijednost. Zato i jeste tako cijenjen i po\u0161tovan. Svi znaju da smije\u0161ak ni\u0161ta ne ko\u0161ta, a mnogo vrijedi.<\/p>\n

Kada <\/span> se otkinuo i poletio, nje\u017ean i lak kao paperje, lebdio je u vazduhu jedan trenutak i zaka\u010dio se, bolje re\u010deno sletio je na jedan drugi smije\u0161ak, isto tako lijep i vragolast. A taj drugi smije\u0161ak pripadao je Sini\u0161i, dje\u010daku koji se igrao na pijesku duge morske pla\u017ee.<\/p>\n

Tako <\/span> su se srela dva smije\u0161ka.<\/p>\n

\u2013 Zdravo <\/span> \u2013 rekao je stidljivo Prvi Smije\u0161ak \u010dim je doletio. \u2013 Ja sam Smije\u0161ak.<\/p>\n

\u2013 Zdravo <\/span> \u2013 odgovorio je pomalo zbunjeno Drugi Smije\u0161ak. \u2013 I ja sam Smije\u0161ak.<\/p>\n

Bila <\/span> su to sada dva smije\u0161ka koji su se tek ovla\u0161 dodirnuli, oba pomalo stidljiva, ali \u010darobno lijepa i \u010dista. Dva smije\u0161ka koji su se tek upoznala.<\/p>\n

Bio <\/span> je avgust, dugo toplo ljeto, s mirisom mora, borova, ruzmarina i lavande i sitnim pijeskom na kome su se igrala dva nesta\u0161na smije\u0161ka. Bili su veoma, veoma veseli i stalno su skakali u talase, lovili ribice, ali nisu nijednu ulovili, skupljali su \u0161koljke i morske pu\u017ei\u0107e uz veselu zriku cvr\u010daka.<\/p>\n

\u2013 Kad <\/span> bi ovo ljeto moglo vje\u010dito trajati \u2013 rekao je Prvi Smije\u0161ak.<\/p>\n

\u2013 I <\/span> da nikada ne do\u0111e septembar \u2013 razvukao je usta u osmijeh \u0161to je vi\u0161e mogao, gotovo od uva do uva, Drugi Smije\u0161ak. \u2013 Ne bismo morali u \u0161kolu.<\/p>\n

\"\"<\/a>Zakikotao <\/span> se Prvi Smije\u0161ak i po\u010deo da prska Drugog koji se dao u bijeg, ali mu to nije ni\u0161ta pomoglo. Prvi Smije\u0161ak je bio veoma uporan, pa je Drugi Smije\u0161ak morao da se bu\u0107ne u vodu. Za njim je odmah zaronio i Prvi Smije\u0161ak.<\/p>\n

A <\/span> onda, dolje pod vodom, oba smije\u0161ka su vidjela kako je svijet podjednako lijep \u2013 i pod vodom i na kopnu. Koliko je samo maju\u0161nih stvorenja \u017eivjelo u moru i svako od njih na svom licu imao je po jedan lijepi smije\u0161ak. Samo treba svaki od njih da se otkine i poleti. I da se spoji sa nekim drugim smije\u0161kom.<\/p>\n

\u2013 Poljubi <\/span> me! \u2013 rekao je Prvi Smije\u0161ak zlatnoj ribici koja je doplivala do njega. \u2013 Ti si sigurno zlatna ribica koja ispunjava tri \u017eelje.<\/p>\n

A <\/span> onda je, za svaki slu\u010daj, isto to ponovio i na engleskom, nadaju\u0107i se da \u0107e ga ona tako bolje razumjeti:<\/p>\n

\u2013 Kiss <\/span> me!<\/p>\n

Ribica <\/span> nije ni\u0161ta odgovorila, ali je uporno plivala u blizini glave Prvog Smije\u0161ka. Mo\u017eda je ne\u0161to i rekla, ali to Smije\u0161ak nije razumio, jer nije znao jezik kojim ribe govore. To je neki nemu\u0161ti jezik koji nau\u010dnici jo\u0161 nisu odgonetnuli, iako se ve\u0107 godinama trude, ali nije daleko dan kada \u0107e u tome uspjeti. Prvi Smije\u0161ak je svejedno za\u017eelio tri \u017eelje. Ne mogu vam re\u0107i koje su to tri \u017eelje. Jer, to su tri male tajne. A, zar ne, svi imamo svoje male tajne. One mogu da se odgonetnu samo kroz smije\u0161ak kad se otkine.<\/p>\n

Zlatna <\/span> ribica je potom doplivala sasvim blizu usana Prvog Smije\u0161ka, spustila jedan poljubac na njih i brzim zamasima peraja otplivala u dubinu, me\u0111u \u0161areni svijet gustih korala.<\/p>\n

Odmah <\/span> zatim Prvi i Drugi Smije\u0161ak su se uhvatili za ruke i zaplivali u suprotnom pravcu, prema povr\u0161ini i pli\u0107aku.<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

FLASTERI<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jedan dje\u010dak stalno je imao flaster na koljenu. Ni\u0161ta neobi\u010dno, zar ne? Ali, ovaj dje\u010dak je naj\u010de\u0161\u0107e imao flastere na oba koljena. Pa \u0161ta? Ni to nije ni\u0161ta neobi\u010dno, re\u0107i \u0107ete vi. Ali, njemu se doga\u0111alo da ima flastere i na laktovima! Pa koga to interesuje, re\u0107i \u0107ete, svi povremeno imamo flastere i na koljenima i na laktovima. Njemu su ipak ovi flasteri ba\u0161 lijepo pristajali.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jedna prelijepa djevoj\u010dica iz Cvjetne ulice, u kojoj je \u017eivio i dje\u010dak s flasterima, tako\u0111e je imala flaster na koljenu. \u010cesto i na oba.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ba\u0161 lijepo! Djevoj\u010dica i dje\u010dak s flasterima! Oni su tako dobili nadimke Flasteri.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 A otkuda, moli\u0107u lijepo, ti flasteri na koljenima djevoj\u010dice i dje\u010daka? E, sada vidim da \u0107u morati da vam ispri\u010dam cijelu pri\u010du o djevoj\u010dici i dje\u010daku s flasterima iz Cvjetne ulice.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U cijelom gradu Cvjetna ulica je bila najljep\u0161a. Zbog svega, naravno, a zbog djevoj\u010dice i dje\u010daka s flasterima najvi\u0161e. Ona se blago spu\u0161tala prema velikom gradskom parku. O, kakva divota! Bila je kao stvorena za vo\u017enju biciklom, rolanje, sankanje… ba\u0161 za sve dje\u010dije igre.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Djevoj\u010dica se zvala Katalina a d\u0458e\u010dak Danilo. Oboje su bili tanki kao vlati trave, lijepi, veseli i razigrani. Ali, oni se isprva nisu poznavali.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jednog dana Danilo se vozio niz ulicu svojim novim biciklom koji je upravo bio dobio na poklon od ujaka. Pri samom kraju ulice, kada je htio da se okrene, ugledao je djevoj\u010dicu koja je sjedjela na travnjaku i plakala. Pored nje je bio njen bicikl.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Hej, za\u0161to pla\u010de\u0161? \u2013 upitao je neznaku koju je prvi put vidio.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Pala sam s bicikla \u2013 rekla je djevoj\u010dica. \u2013 Razbila sam koljeno.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 O, pa to je obi\u010dna ogrebotina \u2013 rekao je Danilo i prislonio svoj bicikl uz drvo. \u2013 Ne brini, nije to ni\u0161ta. Sada \u0107emo to srediti.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Iz d\u017eepa je izvadio vatu i flaster, a iz torbice na biciklu alkohol. Obrisao je malo krvi s njenog koljena, a zatim na ogrebotinu zalijepio flaster.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Mama mi to uvijek spremi u torbicu na biciklu \u2013 rekao je. \u2013 Ve\u0107 je navikla na to da mi \u010desto zatreba.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Djevoj\u010dica se osmijehnula i ustala.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Pa ti kao da si pokretna apoteka.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Uz veseli osmijeh podigao se i Danilo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tako je po\u010delo poznanstvo izme\u0111u Kataline i Danila. Svaki dan su se vi\u0111ali, vozili bicikle, rolali niz ulicu. Zajedno su padali i lijepili flastere na koljena. Znala ih je cijela Cvjetna ulica. E, da, da ne zaboravim, Katalina je bila vrlo vesela djevoj\u010dica koja je voljela s dje\u010dacima da igra i fudbal. Bila je vrlo dobra i u tome i dje\u010daci su je rado primali u svoj tim.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ali, jednog dana Katalina je iznenada nestala iz svoje ku\u0107e. Uzalud je Danilo svaki \u010das dolazio do velike kapije od kovanog \u017eeljeza, zvonio i virio u prostrano dvori\u0161te. Nikoga nije bilo unutra, ni Kataline ni njenih roditelja. Dje\u010dak je bio veoma tu\u017ean i stalno je mislio na djevoj\u010dicu, o\u010dekuju\u0107i da se ona iznenada odnekud pojavi. Dani su prolazili a nje nije bilo. Kako je mogla oti\u0107i bez pozdrava, razmi\u0161ljao je stalno prolaze\u0107i pored njene ku\u0107e.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Do\u0161la je jesen. Zlatasto li\u0161\u0107e zasipalo je ulicu i dvori\u0161te Katalinine ku\u0107e. Niko ga nije \u010distio. \u010cak je i plavi bazen bio pun li\u0161\u0107a. Neki \u017euti usamljeni ma\u010dak lijeno je prelazio preko dvori\u0161ta. U granama velikog oraha cvrkutali su vrapci. Na balkonu se niko nije pojavljivao. Danilo se i dalje svaki dan vozikao biciklom Cvjetnom ulicom zagledaju\u0107i u dvori\u0161te. O\u010dekivao je da \u0107e ugledati Katalinu, ali nje nije bilo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Pao je i prvi snijeg. Sve je bilo bijelo jednog jutra kada je Danilo pogledao kroz prozor. Po\u017eurio je da izveze sanke i da se spusti niz ulicu. I dok je jurio kraj Katalinine ku\u0107e, u\u010dinilo mu se da \u010duje kako ga ona doziva. Pogledao je preko ograde i vidio da su na prozorima i dalje \u010dvrsto spu\u0161tene roletne. Ku\u0107a bje\u0161e utonula u debeli bijeli pokriva\u010d, tu\u017ena i usamljena.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Danilo je stalno mislio na Katalinu i nikako mu nije bilo jasno gd\u0458e je ona tako iznenada nestala. \u010cesto bi zastao pored \u017eeljezne ograde, \u010dvrsto se uhvatio za ledene \u0161ipke i dugo gledao u pusto dvori\u0161te. Kao da je o\u010dekivao da ta prelijepa djevoj\u010dica iznenada dotr\u010di stazom do kapije, da mu se veselo nasmije i pozove zvonkim glasom.<\/p>\n

Topliji zimski vazduh, tek okrznut prolje\u0107nim dahom, razlio se niz ulicu. Danilo se biciklom opet bezbroj puta vozio dolje i gore pored Katalinine ku\u0107e. Ve\u0107 je bio izgubio svaku nadu da \u0107e je ikada vi\u0161e vidjeti ili saznati ne\u0161to o njoj. Kada bi se malo zamislio i manje pazio, padao je, ali, kao i ranije, \u010dim bi se povrijedio, lijepio je flaster na koljeno i nastavljao da se vozi biciklom ili igra fudbal s drugovima.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Onda je jednog dana, iznenada, kada se najmanje tome nadao, prolaze\u0107i pored Katalinine ku\u0107e, ugledao parkiran auto u dvori\u0161tu. Potr\u010dao je i stao kao ukopan, a zatim priljubio lice uz kapiju. Vidio je da su roletne podignute i da je neko u ku\u0107i. Zurio je u dvori\u0161te dok mu je srce nemirno tuklo. Odjednom je s ulice iza svojih le\u0111a za\u010duo glas.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Danilo! Ti si Danilo, zar ne? \u2013 rekao je Katalinin otac koji se vra\u0107ao iz trgovine.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Danilo nije ni\u0161ta odgovorio. I dalje je osje\u0107ao kako mu srce ludo tu\u010de kao ptica koja \u017eeli da poleti.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Po\u0111i sa mnom \u2013 \u010duo je glas Katalininog oca koji ga je zagrlio. \u2013 Katalina \u0107e se obradovati.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Po\u0161ao je sasvim zbunjen u ku\u0107u. Suho nepo\u010di\u0161\u0107eno li\u0161\u0107e na stazi \u0161u\u0161talo je pod njihovim nogama. Popeli su se stepenicama na sprat. A onda, ulaze\u0107i u sobu, vidio je Katalinu u kr\u0435vetu. Bila je blijeda i nekako jo\u0161 sitnija. Nasmije\u0161ila mu se veselo i pru\u017eila ruku izgovaraju\u0107i samo njegovo ime:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Danilo!!!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Saznao je zatim da je Katalina s roditeljima bila u jednoj \u0161vajcarskoj bolnici, da su iznenada morali otputovati, pa nisu imali vremena da se jave, ali da je sada sve u redu s njenim zdravljem i da \u0107e uskoro mo\u0107i na ulicu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I opet su nakon nekoliko dana kroz Cvjetnu ulicu pojurila dva bicikla. I opet je Danilo lijepio flastere na izgrebana koljena.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 A to, da, \u0161to su ih zvali Flasteri, nije zbog flastera na koljenima i laktovima, nego zbog toga \u0161to su stalno bili nerazdvojni. Samo se ne zna ko je \u010diji flaster bio, Katalina Danilov, ili Danilo Katalinin.<\/p>\n

 <\/p>\n

DUGME KOJE SE BILO IZGUBILO<\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Izgubilo se jedno svijetloljubi\u010dasto dugme. Lijepo malo dugme s dvije rupice i bijelom krivom crticom ispod njih koje je sasvim li\u010dilo na osmijeh. Dugme, na\u017ealost, nije bilo veselo kako je izgledalo, nego tu\u017eno, jer se odvojilo od jedne djevoj\u010dice i nije znalo kako da joj se vrati. Palo je s njene bluze dok je s drugaricama tr\u010dala livadom. Otrgnulo se i odletjelo me\u0111u mrave, cvjetove i p\u010dele. Za dugme je to bila velika \u0161uma, jer je ono bilo tako malo i nemo\u0107no.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kada je primijetila da jedno dugme nedostaje na njenoj bluzi, djevoj\u010dica je tu\u017eno uzviknula:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ah, izgubila sam jednog svog smajli\u0107a!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Drugarice su zastale i vidjele da zaista na njenoj bluzi nedostaje jedno svijetloljubi\u010dasto dugme u obliku vragolasto nasmijanog smajli\u0107a.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 \u0160teta \u2013 rekla je jedna djevoj\u010dica. \u2013 Sigurno je da se takvo dugme vi\u0161e ne mo\u017ee na\u0107i u trgovini. Ono je tako neobi\u010dno.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Bi\u0107e najbolje da ga skupa potra\u017eimo \u2013 rekla je tre\u0107a djevoj\u010dica. \u2013 Ne gubimo vrijeme, nego na posao!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Eh, ah! To je bilo lako re\u0107i, ali na\u0107i si\u0107u\u0161no dugme u gustom spletu trava i cvije\u0107a vrlo je te\u0161ko. Znale su to i djevoj\u010dice, a ipak su po\u010dele da pa\u017eljivo pretra\u017euju mjesto gdje su se igrale. Klekle su i po\u010dele rukama razgrtati zelene vlati trave i stabljike cvjetova.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Za to vrijeme dugme je le\u017ealo nedaleko ispod jedne tratin\u010dice i plakalo. Toliko je plakalo da su to \u010duli mravi, leptirovi i p\u010dele.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Mrav na \u010delu kolone odlo\u017ei teret i pozove ostale da mu pomognu podi\u0107i dugme. Slo\u017eno su mravi kao prave radi\u0161e poku\u0161avali da ponesu dugme, ali to ipak nisu uspjeli. Oni su vidjeli i znali \u0161ta djevoj\u010dice tra\u017ee, ali im to nisu znali re\u0107i. Jer, djevoj\u010dice ne razumiju mravlji jezik. Ostavili su dugme, uzeli svoje terete i u koloni jedan po jedan nastavili put. I oni su bili tu\u017eni \u0161to nisu mogli pomo\u0107i djevoj\u010dici. Jer, poznato je da su mravi vrijedni i uvijek spremni da pomognu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dva prelijepa leptira tako\u0111e su primijetili malo svijetloljubi\u010dasto dugme u travi. Oni su na mjestu iznad njega lebdjeli kao dva \u0161arena helikoptera. Dugo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Kakva lijepa stvar! \u2013 ushi\u0107eno je rekao jedan leptir gledaju\u0107i u svjetlucavo dugme.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ali, za\u0161to pla\u010de? \u2013 upitao je drugi leptir zagledaju\u0107i njegove o\u010di i krivu bijelu crticu u obliku osmijehnutih usana.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 To je ba\u0161 \u010dudno. Mora da su mu otpala krila pa ne mo\u017ee da leti.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Da mu pomognemo da poleti \u2013 predlo\u017eio je prvi leptir.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Re\u010deno, u\u010dinjeno. Ali, avaj, \u010dim bi uspjeli da ga podignu malo uvis, dugme je padalo ponovo u travu. Svi poku\u0161aji su ostajali bez uspjeha.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Prete\u0161ko je za nas \u2013 zaklju\u010dili su uglas leptirovi, ali su i dalje nastavili da lebde iznad njega.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dugme je i dalje tiho plakalo i tugovalo za djevoj\u010dicom, ba\u0161 kao \u0161to je i djevoj\u010dica tugovala za njim.<\/p>\n

Djevoj\u010dice su bile pretra\u017eile ve\u0107 veliki dio mjesta gdje su se igrale, ali od dugmeta ni traga. Nisu ipak odustajale, nego su nastavile pa\u017eljivo da pretra\u017euju travu. Jer, nije to bilo obi\u010dno dugme, nego prekrasno dugme koje se smije.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 P\u010dele koje uglavnom slije\u0107u na cvjetove i same su primijetile ovog nepoznatog ljepotana me\u0111u vlatima.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Gle, izgleda kao da se smije, a ustvari pla\u010de \u2013 rekla je jedna p\u010dela. \u2013 Mora da mu se dogodilo ne\u0161to stra\u0161no.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Iako su bile mnogo zauzete skupljanjem nektara i znale da se dugme ne mo\u017ee pretvoriti u med, okupile su se oko njega.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Tako je lijepo \u2013 rekla je mala nesta\u0161na p\u010dela Korina. \u2013 Ba\u0161 bi lijepo pristajalo na\u0161oj ko\u0161nici. Onako, iznad ulaza.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Svima se dugme veoma svi\u0111alo, ali mu nisu mogli pomo\u0107i. Samo su ga gledali kako pla\u010de u travi, malo, ljupko i nemo\u0107no. Onda je najstarija p\u010dela, bogata \u017eivotnim iskustvom, primijetila sagnute djevoj\u010dice koje ne\u0161ta tra\u017ee u travi. Jedna od njih je plakala i suze su kao biseri iskrile u njenim o\u010dima.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 One ne\u0161to tra\u017ee \u2013 rekla je mudra p\u010dela. \u2013 Odletje\u0107u da poku\u0161am odgonetnuti \u0161ta.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ma \u0161ta me je ova p\u010dela spopala? \u2013 rekla je djevoj\u010dica koja je plakala i zamahala rukama da je otjera, jer je ona stalno kru\u017eila oko njene glave.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 P\u010dela je nastavila i dalje da pravi krugove primi\u010du\u0107i se njenoj dugoj kosi.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ona kao da \u017eeli ne\u0161to va\u017eno da mi ka\u017ee \u2013 nastavila je djevoj\u010dica ma\u0161u\u0107i rukama i povremeno bri\u0161u\u0107i suze.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ba\u0161 \u010dudno, gle! P\u010dele i leptiri zajedno lete oko onog cvijeta \u2013 odjednom je rekla jedna djevoj\u010dica pokazuju\u0107i na dva leptira i p\u010dele koje su letjele iznad tratin\u010dice.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Da vidimo \u0161ta je to zaokupilo njihovu pa\u017enju \u2013 koraknula je tre\u0107a djevoj\u010dica prema cvijetu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jo\u0161 ni\u0161ta nije vidjela, jer je dugme bilo tako malo i bilo ga je te\u0161ko primijetiti. Djevoj\u010dica je bila uporna. Pri\u0161le su zatim i druge dvije djevoj\u010dice. Onda su prsti\u0107ima po\u010dele da razmi\u010du vlati trave kao \u0161to su to \u010dinile i prije malo dalje. Leptiri i p\u010dele su jo\u0161 bili tu, ali malo vi\u0161e iznad njih. Kao da su im govorili: Tu je va\u0161 \u010darobni smije\u0161ak.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Evo ga! \u2013 uskliknula je djevoj\u010dica koja je izgubila dugme i odmah prestala da pla\u010de. Uzela ga je nje\u017eno i stavila na dlan. I dugme je prestalo da pla\u010de i radosno se smije\u0161ilo s dlana. Samo po jedna mala suzica bila je u oku i djevoj\u010dice i dugmeta. Djevoj\u010dice su se nagnule nad njega i uzvratile mu osmijesima.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Mama \u0107e ponovo da pri\u0161ije mog smajli\u0107a na njegovo mjesto \u2013 radosno je rekla djevoj\u010dica. \u2013 Treba i ostala bolje pri\u010dvrstiti, jer se ovako lijepo dugme vi\u0161e ne mo\u017ee kupiti.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 A za sve ovo je kriv jedan neobi\u010dan i malo otka\u010deni umjetnik, djetinjasto ma\u0161tovit i razigran, koji je svijetloljubi\u010dastom lijepo oblikovanom dugmetu ispod dvije rupice dodao i jednu krivu crticu u obliku nasmije\u0161enih usana. \u010culi smo da ovaj umjetnik upravo radi na novim neobi\u010dnim modnim detaljima za djevoj\u010dice. Naro\u010dito zbog svoje male k\u0107erke koja ga u svemu podr\u017eava i daje mu neobi\u010dne ideje, bez obzira \u0161to umjetnikova \u017eena stalno govori: \u201dBa\u0161 si djetinjast. Kad \u0107e\u0161 ve\u0107 jednom odrasti?\u201d Umjetnik za to ne mari. Na sre\u0107u.<\/p>\n

 <\/p>\n

LIPOV CVIJET<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ni\u0161ta nema ljep\u0161e od lipa koje cvjetaju u junu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Lipe, njih tri, kao gizdave ljepotice u mirisnim i rasko\u0161nim haljinama, zablistaju u dvori\u0161tu na\u0161e ku\u0107e iznenada. Njihove \u010darobne ljepote postajemo svjesni tek kada odasvud prospu opojni miris. Cvjetovi lipe su zelenkasto\u017eute boje utkani u kitice. Vise po granama i ima\u0161 osje\u0107aj kao da se osmjehuju. Kad se taj prijatni miris razlije na\u0161iroko, cijela ulica postane druk\u010dija, veselija i nekako sve\u010danija. Ide\u0161 tako iz daljine, zami\u0161ljen i tu\u017ean zbog ne\u010dega, kad te prene i zapljusne meki miris lipe. I odjednom zaboravi\u0161 na lo\u0161u ocjenu iz matematike, bol u raskrvavljenom koljenu nakon utakmice, ili grdnje koje si dobio zbog razbijenog prozora.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Prelijepo miri\u0161u na\u0161e lipe u junu, ljep\u0161e i od rumenog peciva iz \u010dika Mitine pekare. A kad se ti mirisi jo\u0161 i spoje, pomije\u0161aju, au! Kakva ljepota.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Zuje vrijedne p\u010dele, sunce raste\u017ee zlatne niti od cvijeta do cvijeta, djed drijema na klupici, moja sestra mazi svoju lutku, ma\u010dak Cican ispru\u017eio se koliko je dug na zidu i spava, a lipe miri\u0161u, miri\u0161u.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 A tek s ve\u010deri, i no\u0107u, kada rojevi zvijezda zablistaju na vedrom nebu, one zamiri\u0161u jo\u0161 ja\u010de i zanosnije. \u010cini ti se da \u0107e\u0161 da poleti\u0161 od radosti. Miris te razgali i ponese, pa si nekako lak i sre\u0107an.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Svake godine otac postavi ljestve, penje se na lipu i bere cvijet za \u010daj. Onda mu i mi poma\u017eemo, \u010dak i djed sa zemlje. Zatim se ti cvjetovi su\u0161e u dvori\u0161noj ku\u0107ici. Cijela jedna soba bude ispunjena cvijetom lipe. Gotovo do prozora.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Lipu treba brati \u010dim po\u010dne cvjetati, kad su se dvije tre\u0107ine cvjetova rascvjetali \u2013 ka\u017ee na\u0161 otac. \u2013 Ina\u010de ona brzo pro\u0111e.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I mi je beremo nekoliko dana. Naberemo toliko lipovog cvijeta da bude za svu na\u0161u familiju. Malo za tetke, malo za ujaka, malo za prijatelje iz grada… a ostane i nama sasvim dovoljno, \u010dak i vi\u0161e nego \u0161to nam je stvarno potrebno.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Krajem juna, kada zavr\u0161i \u0161kolska godina i dani postanu veoma topli, u selo kod bake i djeda dolazi Ena. Mi se radujemo svakom njenom dolasku. Ona je nekako druk\u010dija od nas, seoske djece. Lijepa, uvijek u prekrasnim \u010distim haljinicama, \u017eutim sandalama i moderne frizure kao kod glumica. Pametna, vesela i brbljiva kao sve djevoj\u010dice.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Sutra, djeco, dolazi Ena \u2013 ka\u017ee njena baka dok pije kafu u na\u0161em dvori\u0161tu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Super \u2013 odu\u0161evljeno ka\u017ee moja sestra Lea.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ala \u0107emo da se igramo \u2013 dodajem i ve\u0107 vidim kako s Enom jurimo livadom ili se kupamo u rijeci.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I, zaista, sutradan utr\u010di u na\u0161e dvori\u0161te Ena, nasmijana i sva razdragana.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 O kako kod vas lijepo miri\u0161e lipa! \u2013 prvo je \u0161to \u010dujemo iz njenih cvrkutavih usta. \u2013 Bi\u0107e zimus dobrog \u010daja.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Bogme i ho\u0107e, malena \u2013 javlja se djed s klupice. \u2013 Najzdravijeg \u010daja.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Kada se bude\u0161 vra\u0107ala tamo u grad, dobi\u0107e\u0161 da ponese\u0161 i za vas lipov cvijet \u2013 dodaje baka.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 A Ena po\u010dinje da cvrku\u0107e i cvrku\u0107e, kao da \u017euri da ispri\u010da sve naizust, sve ono \u0161to se dugo skupljalo od na\u0161eg pro\u0161logodi\u0161njeg rastanka.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tako po\u010dinje na\u0161e ljeto, veselo i razbaru\u0161eno, sa mnogo igre i smijeha. Ispunjeno do kraja, a da ni svjesni nismo kako \u0107e ono brzo da proleti. Svaki je dan ljep\u0161i od prethodnog i svaki donosi ne\u0161to novo. Novu igru i uzbu\u0111enje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jednom tako igramo se mi skrivalice. Nas desetak. Pola ulice. Jedan broji, ostali se skrivaju, pa onaj \u0161to je brojao ide tobo\u017ee da nas tra\u017ei. A zna gdje \u0107e nas na\u0107i. Nema takvog nekog mjesta gdje bismo mogli da se sakrijemo a da nas on brzo ne na\u0111e. Krijemo se uglavnom na ista mjesta. A onaj koji ostane zadnji, koga ne uspije prona\u0107i, pobjednik je.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Onaj \u0161to broji, broji dugo. Okrenut je zidu, prekrivenih o\u010diju, ne smije da zuri kroz prste i gleda gdje se krijemo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Jedan, dva, tri… \u2013 broji Ana. \u2013 Sto i jedan. Ko se nije skrio magarac bio.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 A mi se ve\u0107 svi sakrili. Po dvori\u0161tu, kud koji, u svim rupama i tajnim mjestima.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ena me tada povu\u010de za ruku i mi se odjednom obresmo u sobi s lipovim cvijetom. Nosnice nam ispuni prijatni miris. Gomila je bila velika i uz ostale stvari ispunjavala je cijeli prostor do prozora. Bez ikakvog dogovora, kao da je on ve\u0107 postojao od ranije, zavukli smo se brzo u tu neobi\u010dnu mirisnu postelju u blizini stola, pomi\u010du\u0107i jo\u0161 neke stvari kako bi skrivanje bilo potpuno i \u0161to bolje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ovdje nas ne\u0107e prona\u0107i \u2013 \u0161aputala je Ena. \u2013 Ovo je najbolje mjesto za skrivanje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Nisam odgovorio ni\u0161ta. Bio sam uzbu\u0111en. \u010cuo sam je kako di\u0161e. I, pored toga \u0161to je cvijet lipe jako mirisao, meni je bio ljep\u0161i miris njene ko\u017ee i kose. Bila je rumena, zajapurena od tr\u010danja, ali nekako sre\u0107na onako mala i \u0161\u0107u\u0107urena sa koljenima privu\u010denim gotovo do brade.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Glasovi izvana bili su bu\u010dni. Naro\u010dito onih koji su negodovali \u0161to su odmah prona\u0111eni. Oni koji su uspijevali da stignu prije traga\u010da, jako su vikali:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Tup, tup za mene!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U tom momentu \u017eelio sam da nas nikada ne na\u0111u, ili da ovo skrivanje traje \u0161to du\u017ee, mo\u017eda sve dok ne porastemo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ena je drhturila od uzbu\u0111enja. Na\u0161e obostrano disanje sada je bilo jo\u0161 ja\u010de. Miris peludi tjerao nas je na kihanje. Suzdr\u017eavali smo se uz prigu\u0161en smijeh, prekrivaju\u0107i dlanovima usta i nosnice. Osje\u0107ao sam kao da \u017eeli da mi ne\u0161to ka\u017ee, ali nije rekla ni\u0161ta. Samo je \u0107utala, smije\u0161ila se i gledala me kao \u0161to sam i ja nju. Provirivali smo za trenutak van i opet tonuli u taj neobi\u010dan mirisni le\u017eaj.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Gdje li su se samo tako dobro sakrili? \u2013 \u010duli smo izvana.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Svaka im \u010dast \u2013 govorila je Milica. \u2013 Kao da su u zemlju propali.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ili u nebo odletjeli \u2013 dodavao je neko.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Enine su o\u010di bile lijepe. Duboke kao jezera. Gotovo sam se ogledao u njima. Osje\u0107ao sam njen topli dah i molio boga da ovo \u0161to du\u017ee traje. Dr\u017eao sam je za oznojenu ruku dok su sun\u010deve zrake koso padale kroz prozor na ovo na\u0161e malo skovi\u0161te. Njena lepr\u0161ava haljinica punila se mirisom, najljep\u0161im mirisom, mirisom lipovog cvijeta.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Disali smo \u0161umno, pripijeni, a glasovi onih koji su nas tra\u017eili sve vi\u0161e su se udaljavali.<\/p>\n

 <\/p>\n

NO\u017dI\u0106<\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Moj stric je imao jedan vrlo lijep no\u017ei\u0107 koji je mnogo volio. Mali, \u0161arene dr\u0161ke i svijetlih korica u koje se takvi no\u017ei\u0107i spremaju da ne povrijede ruke. Slu\u017eio mu je za mnoge stvari. Nikada se nije odvajao od njega i ljubomorno ga je \u010duvao. Ako bi mi ga za trenutak i dao, brzo je tra\u017eio da ga vratim.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Stoji on jednom tako naslonjen na ogradu i tim no\u017ei\u0107em sije\u010de par\u010de po par\u010de jabuke. Jede so\u010dne kri\u0161kice a sve ne\u0161to pogledava u kom\u0161ijin vrt. I jede i gleda.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Daj mi malo no\u017ei\u0107 \u2212 molim ga. \u2212 Samo da izdjeljam ovaj \u0161tapi\u0107.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Jok! \u2212 ka\u017ee stric. \u2212 Na koga ti li\u010dim?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 \u0160ta \u0107e mu biti?\u00a0 \u2212 ka\u017eem mu mole\u0107ivo. \u2212 Vrati\u0107u ti ga kao uvijek.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ti \u0107e\u0161 da mi ka\u017ee\u0161. A da se povrijedi\u0161, pa poslije ja da budem kriv.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ih, kakav si! \u2212 ka\u017eem pomalo razo\u010darano i uvrije\u0111eno.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Obilazim oko njega i molim, ali ne vrijedi. On i dalje sije\u010de jabuku i pogledava.<\/p>\n

\u00a0 \u2212 \u0160ta gleda\u0161 tamo? \u2212 pitam ga jer vidim da gleda. Kao ne gleda, a vidim da stalno baca pogled prema Olji.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ni\u0161ta.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 He, he! Kako ni\u0161ta? Za\u0161to onda stalno malo\u2212malo pa zuri\u0161 prema Olji u vrtu?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 A to… Onako, bez veze…<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 To, nego \u0161ta. I nije bez veze, znam.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Gledam je kako je lijepa i kako je brzo porasla. Odjednom.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ti voli\u0161 djevojke?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Volim, pa \u0161ta.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 I Olja ti se jako svi\u0111a.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Svi\u0111a, nego \u0161ta. Za\u0161to mi se ne bi svi\u0111ala? Bio bih lud kad mi se ne bi svi\u0111ala takva ma\u010dkica.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Da joj ka\u017eem?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Da se nisi usudio.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Mo\u017eda se i ti njoj svi\u0111a\u0161.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Mo\u017eda.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Pa \u0161ta \u010deka\u0161?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 \u010cekam… \u010dekam… \u0160ta tebe briga \u0161ta ja \u010dekam? Gubi se!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Lijepa je, nema \u0161ta \u2212 potvr\u0111ujem. \u2212 I vrijedna. Stalno ne\u0161to radi.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jednom Olja sjedi u pletenoj stolici od vrbovog pru\u0107a i \u010dita neku knjigu. Na korici dvoje koji se dr\u017ee za ruke. Debela neka knjiga. \u201dKako joj se da?\u201d, mislim.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 \u010cita\u0161 knjigu? \u2212 ka\u017eem sjedaju\u0107i pored nje u zelenu travu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Kad vidi\u0161, za\u0161to pita\u0161? \u2212 smije\u0161i se Olja.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Onako \u2212 uzvra\u0107am nevje\u0161to.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Olja nastavlja da \u010dita kao da me nema. To me ljuti. Mora da je knjiga interesantna kad je toliko \u010dita.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Je li ljubavna? \u2212 pitam zaviruju\u0107i u knjigu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Sad se ona veselo i glasno smije. Pilji u mene ispod oka i sklapa korice.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ljubavna je, naravno \u2212 ka\u017ee.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ti voli\u0161 da \u010dita\u0161 takve? Ljubavne.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Veoma.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u0106utimo oboje jedan trenutak. Kraj ograde prolazi moj stric. Kao slu\u010dajno prolazi, ne gleda i ode. Malo sutra. Uhvatim Oljin pogled prema stricu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Svi\u0111a li ti se moj stric? \u2212 pitam.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Eto ti ga! Otkud ti sad to? \u2212 kao iznena\u0111eno \u0107e ona.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Onako. Pitam samo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Smije se, kiko\u0107e \u010dak glasno.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Nije lo\u0161. Zgodan je momak, da zna\u0161. I visok.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Zna\u010di svi\u0111a ti se \u2212 zaklju\u010dujem.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Svi\u0111a, naravno.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Da mu ka\u017eem?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Da se nisi usudio. Ni pod razno.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 I ti se njemu jako svi\u0111a\u0161 \u2212 rekoh i odmah se ugrizoh za usnicu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ma nemoj! \u2212 ona \u0107e \u010darobno se osmjehuju\u0107i. \u2212 A otkud ti to zna\u0161?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Znam. Rekao mi je \u2212 provalih. \u2212 Ali, da tebi ne ka\u017eem.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 I ti si ga sada odao. Za\u0161to?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 \u0160krtica je, eto.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Kako to misli\u0161 \u0161krtica? \u2212 upita.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ima jedan lijep \u0161areni no\u017ei\u0107, ali mi ga nikada ne da. Kao da sam ja mali.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Vidi ti tvog strica. Ko bi rekao da je takav.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Nakon nekoliko dana vidim ja odjednom kako Olja i stric veselo pri\u010daju o ne\u010demu i sve se zakocjenjuju od smijeha. Sjede na tek poko\u0161enom sijenu koje se su\u0161i na livadi pored rijeke, kraj vrba. Prikradam se, vrzmam u blizini dok me ne primijete.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 \u0160ta ti tu radi\u0161? \u2212 pita moj stric drsko.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Gledam vrbe.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Vrbe! Za\u0161to vrbe?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Od njih mogu da napravim najljep\u0161u sviralu s piskom…<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 A, to. I?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Da\u0161 mi no\u017ei\u0107?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 No\u017ei\u0107!? \u2212 iznena\u0111eno \u0107e stric. Onda se brzo uhvati za d\u017eep. \u2212 Dr\u017ei!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dohvatim no\u017ei\u0107 i trk dolje do jedne mlade vrbe koju sam ranije osmotrio. A Olja i stric ostado\u0161e da se kiko\u0107u na mladom poko\u0161enom sijenu koje miri\u0161e, miri\u0161e…<\/p>\n

 <\/p>\n

VRAGOLANKA<\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ona svako jutro prva istr\u010di iz \u0161atora.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Li\u010di na malo stra\u0161ilo \u2212 kovrd\u017eavo, crne kose, tanko, na mr\u0161avim nogicama, sa ponekom pjegicom na licu, pr\u0107astog nosi\u0107a i nemirnih ruku. \u017diva je kao \u010digra. Ni trenutka nema mira. Stalno je u pokretu, stalno ne\u0161to dodiruje i ru\u0161i.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dok drugi jo\u0161 spavaju ili se polagano lijeno bude, prote\u017eu ote\u017eali od ljeta, oslu\u0161kuju \u0161um mora, \u0161kripu borovih grana i ptice koje ujutro tako lijepo pjevaju, ona ve\u0107 nekoliko puta otr\u010di do pla\u017ee i prokrstari cijelim kampom. I \u010dudi se \u2212 za\u0161to se ostali ne bude?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tog ljeta nikome nije ni bilo va\u017eno njeno ime. Jednostavno su je svi zvali Vragolanka. I svi su je voljeli, podjednako. Kao da je postala ikona i za\u0161titni znak kampa. Brzo su se navikavali na nju i \u010dinilo se da je poznaju oduvijek.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 A ona kao da je to znala, vrckasta i dra\u017eesna, lako se zavla\u010dila svima pod ko\u017eu. Svi su je zavoljeli i \u017eeljeli u svom dru\u0161tvu. \u0160ve\u0111ani, stariji bra\u010dni par u velikoj kamp\u2212ku\u0107ici, rado su je primali unutra i nudili raznim \u0111akonijama. Ona, iako nije znala njihov jezik, ne\u0161to im je \u017eivo obja\u0161njavala, na \u0161to su se veselo smijali. Jedan drugi bra\u010dni par podsje\u0107ala je na unuku i po\u017eeljeli su da bude njihova. Tri male Francuskinje rado su se igrale s njom i stalno dolazile da je odvedu na kupanje. Ona im je kao vidra pokazivala kako se roni, spu\u0161tala se do dna, vadila \u0161koljke, \u010dak i jednu lijepu morsku zvijezdu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ipak, jedan tr\u0161avi dje\u010dak, veoma joj sli\u010dan, gotovo da se nije odvajao od nje. Tako ga je i nazvala \u2212 Tr\u0161avi. Njeni, a i njegovi roditelji, slobodni i opu\u0161teni, nisu se ba\u0161 previ\u0161e brinuli za njih. Kao da nisu strahovali da bi se djeci moglo ne\u0161to nepredvi\u0111eno dogoditi. Tako su oni slobodno po cijeli dan jurcali, provodili vrijeme na kupanju, obilazili kamp ili to malo mjesto na ostrvu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dotr\u010di odjednom pred \u0161ator, sva rumena, umazana \u010dokoladom od uva do uva, \u010dak i po haljinici, s rukama kao da ih je gurala u katran, i ka\u017ee:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Vode!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Zar te nije stid? \u2212 negoduje njena mama. \u2212 Zar te nije stid?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Stid! Za\u0161to stid?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Pogledaj se! Vidi na \u0161to li\u010di\u0161!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ona se samo nasmije\u0161i i nemarno ka\u017ee:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ni\u0161ta ne smeta. Ljeto je.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 A tvoj izgled. Pogledaj samo kako si umazana! Kao mali pra\u0161\u010di\u0107.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Popije \u010da\u0161u vode naiskap i ve\u0107 juri.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 \u010cemu tolika \u017eurba? \u2212 vi\u010de mama, ali Vragolanka to ne \u010duje. Ve\u0107 je na pje\u0161\u010danoj pla\u017ei. Iza nje ostaje samo nemarno odba\u010dena haljinica sa mrljama od \u010dokolade.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ljeti sunce postaje ljupkije. Ostrvo se kupa u zelenilu sivih nijansi \u2212 u maslinama, smokvama, \u010dempresima, lavandi i lovoru. Oleanderi svih boja cvjetaju na ivicama vrtova i prebacuju grane preko ograda. \u010camci, jedrilice i jahte ljulju\u0161kaju se u lu\u010dici. Svuda se osje\u0107a miris mora i soli.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Vidjela sam zrele smokve \u2212 saop\u0161ti jednom Vragolanka Tr\u0161avom. \u2212 Krupne, ovolike!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Na pijaci? \u2212 naivno \u0107e dje\u010dak.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Tr\u0161avi, budalo! U jednom vrtu \u2212 udara se dlanom po \u010delu. \u2212 Hajde da svratimo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 A ako nas uhvate, \u0161ta \u0107emo onda?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ako nas pojure, moramo da bje\u017eimo na suprotne strane.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 A smokve krupne, raspukle se od zrelosti, so\u010dne. Kao da se med iz njih cijedi. Navalile ose, ptice \u2212 i njih dvoje. Vide samo zrele plodove, ni\u0161ta drugo; ne \u010duju, ne osje\u0107aju. Beru i jedu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 \u0160ta to radite vas dvoje? \u2212 odjednom \u010duju glas i vide starijeg gospodina sa \u0161tapom.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Gledamo \u2212 hladnokrvno odgovara Vragolanka. \u2212 Lijepe smokve.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Berete i jedete.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ne. Samo gledamo kako lijepo zru.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ne\u0107e biti \u2212 ka\u017ee starac i hvata Tr\u0161avog. Tr\u0161avi preblijedio kao krpa.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Pustite ga, gospodine! \u2212 ka\u017ee Vragolanka. \u2212 Vidite da ni\u0161ta nismo skrivili.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ma, nemoj! A \u0161ta je to na usnama?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 A to! To je od kompota.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Kakvog kompota?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Od smokava.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Kad prije i kompot skuvaste?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Vragolanka vidi da pri\u010da ne poma\u017ee, drsko hvata za \u0161tap, otima ga, gospodin malo posr\u0107e, a njih dvoje jure prema kampu kao da ih neko stvarno goni.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Onda se gospodin podi\u017ee, smije se i gleda.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Vidi vra\u017ei\u0107a! \u2212 ka\u017ee sa simpatijama, otkida jednu smokvu i stavlja u usta. \u2212 Stvarno slatke.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Na obali se skupila ve\u0107a grupa ljudi. Ne\u0161to gledaju u moru. Pri\u0111e i Vragolanka probijaju\u0107i se gotovo izme\u0111u nogu. Tada shvata da je u more nekome pao sve\u017eanj klju\u010deva. Poku\u0161avaju da ih doku\u010de koriste\u0107i duga\u010dke osti. Ali, \u010dim ih zaka\u010de i malo podignu, oni ponovo padaju na dno.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Pustite, ja \u0107u ih dohvatiti! \u2212 ka\u017ee Vragolanka i ne \u010dekaju\u0107i da bilo ko \u0161ta ka\u017ee ska\u010de u more, roni, dohvata klju\u010deve i ve\u0107 je na povr\u0161ini.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Gospodin s jahte \u010diji su to klju\u010devi, vadi veliku nov\u010danicu i pru\u017ea je Vragolanki. Ona se zadovoljno smije, gleda ra\u0161irenu nov\u010danicu dr\u017ee\u0107i je s obje ruke i s Tr\u0161avim potom tr\u010di do prve poslasti\u010darnice. Trenutak kasnije u njihovim rukama su veliki sladoledi.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 \u0160ta radite tu? \u2212 pita otac Tr\u0161avog koji upravo nailazi pored njih. \u2212 Otkud vam sladoled, otkud vam novac?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Zaradila ona \u2212 pokazuje Tr\u0161avi rukom na Vragolanku.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ne vjerujem vam \u2212 sumnji\u010dav je otac. \u2212 Recite istinu!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Istina je, nego \u0161ta! \u2212 buni se sad Vragolanka. \u2212 Na \u0161ta vam li\u010dimo?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Onda pokazuje pove\u0107i kusur u ruci dok joj se voda jo\u0161 cijedi niz tijelo i ga\u0107ice. On vrti glavom, sumnji\u010davo, gleda \u010das Tr\u0161avog, \u010das Vragolanku, mrmlja ne\u0161to sebi u bradu i odlazi prema kampu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ru\u010dak pred \u0161atorom. Na malom stoli\u0107u na rasklapanje, kakve su i stolice, tanjiri sa jelom. Vragolanka kasni kao i obi\u010dno. Niko ne zna gdje je. Odjednom u jedan tanjir s bora pada \u0161i\u0161arka. Sipa se nova juha. Nova \u0161i\u0161arka ponovo s velikom precizno\u0161\u0107u pada i poga\u0111a sada zdjelu s ribom.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ona je!!! \u2212 ka\u017ee ljutito otac, ustaje i primje\u0107uje je visoko me\u0111u granama. \u2212 Silazi!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Samo sam se \u0161alila \u2212 ona \u0107e u strahu. \u2212 Pa ja \u0107u to pojesti.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Poje\u0161\u0107e\u0161 ti batine \u2212 ljutito \u0107e otac. \u2212 Odmah silazi!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U travu su padale avgustovske zvijezde. Bilo je to jo\u0161 jedno toplo ljetno ve\u010de kada se nikome ne da oti\u0107i na spavanje. Djeci pogotovo. Svi sjede dugo u no\u0107 pred \u0161atorima i razgovaraju.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Tr\u0161avi, idemo na rivu \u2212 ka\u017ee Vragolanka. \u2212 Tamo je neka fe\u0161ta.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tr\u0161avi, poslu\u0161an kao \u0161tence, odmah kre\u0107e. Tr\u010de, mada za to nema ba\u0161 nikakvog razloga, jer ne\u0107e nigdje zakasniti ili ne\u0161to zna\u010dajno propustiti. I dok si rekao piksla \u2212 evo ih na malom trgu gdje se \u010duje lijepa muzika. Kao dva \u0161ila provla\u010de se kroz masu, gurkaju\u0107i sve oko sebe, samo \u0161to prije da vide \u0161ta se to doga\u0111a u sredini. I vide: Indijanca koji ple\u0161e u ritmu muzike \u010dudnih svira\u010da na jo\u0161 \u010dudnijim instrumentima. Indijanac ima veliku perjanicu na glavi, ali i perje po cijeloj odje\u0107i. Pera su veoma duga, krug za plesa\u010da je mali, pa kada se ple\u0161u\u0107i ukrug plesa\u010d primakne Vragolanki i Tr\u0161avom, ona ih po\u0161kaklje po licu. Veselo, nema \u0161ta.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Tr\u0161avi! Idemo dalje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Uzima ga za ruku i vu\u010de niz jednu lijepu kalu prema moru. Zna da je tamo jo\u0161 jedna poslasti\u010darnica. A i novaca je jo\u0161 ostalo. Uzimaju po jednu veliku kocku sa sirom. I limunadu sa \u0161arenim slamkama.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Kupi i nama po jednu, sestro! \u2212 mole dva Cigan\u010di\u0107a.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Mo\u017ee \u2212 mirno ka\u017ee Vragolanka gucnuv\u0161i malo limunade kroz slamku.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Cigan\u010di\u0107i \u010dekaju. \u010cekaju i gledaju kako oni jedu kocke sa sirom. A kocke su tako ukusne i svje\u017ee. I limunada je osvje\u017eavaju\u0107a. I ve\u010de je tako divno. Onako kakvo ono jedino i mo\u017ee biti ljeti na moru.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Kada? \u2212 pita jedan od njih vrpolje\u0107i se na stolici.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Kad na vrbi zasvrbi \u2212 puca od smijeha Vragolanka.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Cigan\u010di\u0107i i dalje sjede za susjednim stolom. Ne odgovaraju ni\u0161ta. Samo zure u kocke sa sirom, pomalo tu\u017eno.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 \u0160alila sam se \u2212 sa\u017ealjivo ka\u017ee Vragolanka. \u2212 Donesite jo\u0161 dvije kocke sa sirom, gospodine! I dvije limunade.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Pred \u0161atorom Vragolanka ka\u017ee Tr\u0161avom:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ba\u0161 su bili simpati\u010dni oni Cigan\u010di\u0107i.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Jesu. I tako sre\u0107ni kada su dobili kocke sa sirom.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Pogledaj koliko je zvijezda na nebu, Tr\u0161avi! \u2212 ona \u0107e dok le\u017ee nauznak i gledaju beskrajno nebo na\u010di\u010dkano zvijezdama.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tr\u0161avi ne odgovara ni\u0161ta, samo stavlja ruke pod glavu, gricka neku slam\u010dicu \u2212 i gleda. \u010cas nebo, \u010das Vragolanku.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dugo.<\/p>\n

 <\/p>\n

MOJ UJAK<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Moj ujak je mnogo smije\u0161an. Pravo spadalo. Uvijek sve zasmijava, pa ga ljudi vole. Vole biti u njegovom dru\u0161tvu i \u0161aliti se. A i on voli njih, naro\u010dito djevojke.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ka\u017ee on jednom da je odlu\u010dio da se \u017eeni. Baka i djed procvjetaju od sre\u0107e. I moja majka. Kao, kona\u010dno, \u017eeni se. I vrijeme je ve\u0107 jednom.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ko je mlada? \u2212 pita djed ozbiljno. \u2013 Poznajemo li je?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Ne znam jo\u0161.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Kako ne zna\u0161, mangupe? \u2013 snebiva se djed, a na licu vidimo kako mu raspolo\u017eenje naglo pada. \u2013 Koga ti zamajava\u0161?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Nisam odlu\u010dio.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Sva\u0161ta! \u2013 krsti se djed. \u2013 Znao sam, ni\u0161ta od tebe.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Nisam sasvim odlu\u010dio. Su\u017eavam izbor \u2013 ka\u017ee i pijucka neko pi\u0107e iz velike \u010da\u0161e.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Dragoljube, sine \u2013 baka \u0107e \u2013 nemoj da sekira\u0161 majku.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Jok, majko! \u2212 ujak odgovara mirno. \u2013 I djevojke se odlu\u010duju. I \u0161ta ja tu mogu? \u010cekam da se neka odlu\u010di.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Kakvo si neozbiljno spadalo, bilo bi pravo \u010dudo da neka i pristane \u2013 zaklju\u010duje djed.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Moja sestra se na to glasno smije. Majka stoji skr\u0161t\u0435nih ruku i nekako sa\u017ealjivo gleda ujaka. O\u010dito opet razo\u010darana.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ujak mi potajno namiguje i vodi na rijeku da se kupamo. Na obali je i u vodi mnogo svijeta. Ujak je visok, veseo i lijep. Njega djevojke mnogo vole.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jedna prelijepa Milena, vitka i nasmijana, samo \u0161to mu vodu ne pije sa dlanova. Stalno se \u0161ali s njim i ne odvaja se od njega. Kada se zasmije, cijela obala odzvanja, a zubi joj se bijele kao biseri. Tada joj se u o\u010dima pojave i suze. To od smijeha. Ujak je nje\u017eno dr\u017ei oko struka i ona se ne otima. Nije kao Milica. Jednom sam poku\u0161ao da je zagrlim, a ona me je odalamila dlanom preko lica tako jako da sam sve zvijezde vidio na nebu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kad nema Milene tu je dugonoga Ana. Ona ska\u010de s obale i pliva kao vidra. Duga plava kosa ra\u0161iri joj se tada kao zavjesa. Za njom uvijek ska\u010de i moj ujak. Jednom sam vidio kako se ljube. U usta. Onda sam isto tako jednom i ja poljubio Ninu \u2013 i ni\u0161ta. Ni\u0161ta se nije dogodilo. Poslije smo oboje samo rukom obrisali usta i nastavili da se igramo. Nina se nakon toga nasmijala. Ja nisam ni to.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Crnokosa Nevena ponekada do\u0111e kod ujaka u na\u0161u ku\u0107u. To ne volim. Tada moj ujak kratko prozbori:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Kidaj!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I ja moram da napustim njegovu sobu i prekinem da igram igrice na ra\u010dunaru. Tada se oni zaklju\u010daju i Nevena ostane veoma dugo. Ba\u0161 dugo. Puste muziku glasno, \u0161to ni baka ne voli. \u0106uti i ne voli. Ne voli ni \u0161to Nevena dolazi ni \u0161to je muzika preglasna. \u201dNije ona iz dobre ku\u0107e\u201d, \u010duo sam kako je jednom rekao djed.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kad pokosimo livadu pored rijeke, prosu\u0161enu travu spremamo na \u0161tagalj nedaleko od ku\u0107e. Kako samo lijepo miri\u0161e sijeno! Ujak me pozove da s njim spavam na \u0161taglju. No\u0107 je topla i sve miri\u0161e na razne trave kojima ni ime ne znamo, dok sjajne zvijezde trepere kroz otvorena vrata. \u010cuju se no\u0107ne ptice, kako krave pre\u017eivaju u \u0161tali i jo\u0161 mnogo drugih zvukova. Ali, ponekad mi ujak ne dozvoljava da spavam s njim. Onako, da polo\u017eim glavu na njegovu ruku i on me zagrli, pa da dugo u no\u0107 pri\u010damo sve dok nas san ne savlada. To je, siguran sam, zbog Olje. \u0160ta ona ima da tra\u017ei na na\u0161em \u0161taglju? Sva\u0161ta! Vidio sam je jednom no\u0107u kako se penje uz ljestve. Mo\u017eda da ona spava na njegovoj ruci. Ne, nisam sanjao. Siguran sam da je to bila ona. Ujak se kleo da sam to ja samo umislio.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jednom sam zalutao pored rijeke. Ispod jednog bre\u017euljka uz samu obalu, u gustom vrbaku, iznenada sam ugledao ujaka s nekom djevojkom kako le\u017ee na prekriva\u010du ra\u0161irenom po travi. Sakrio sam se za grm da me ne primijete i dugo gledao prema njima.\u00a0 Djevojka je bila lijepa, ali je nisam poznavao. Le\u017eali su i razgovarali. Ona mu je rukom mrsila kosu, a on nju milovao, onako, malo ispod bluze… Ni\u0161ta se drugo nije doga\u0111alao, dosadilo mi je posmatranje, pa sam oti\u0161ao dalje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Bato, ne mogu vi\u0161e da ti peglam ko\u0161ulje \u2013 ka\u017ee moja mama. \u2013 Zaista je vrijeme da se smiri\u0161.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 A moj ujak je stvarno miran, drag i smije\u0161an i nije mi jasno za\u0161to treba da se smiri. Bolje je da ostane takav kakav jeste. Zagrli mamu i ka\u017ee:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Jo\u0161 malo, sele! Odlu\u010dujem se \u2013 a onda se \u0161eretski smije.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I ni\u0161ta. Tako. Ju\u010de sam ga vidio s Enom koja se vratila iz grada na raspust. Onako nekako moderna i sve se ne\u0161to uvija kad hoda. Sva je lijepa. Nosi i veliki bijeli \u0161e\u0161ir sa \u0161irokim obodom i lice joj ispod njega izgleda jo\u0161 ljep\u0161e. Sva se rascvjetala od sre\u0107e. I ujak. Kao da samo ona postoji, ni jedna druga. \u010cim me je vidio, pokazao je rukom:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Pro\u0161etaj!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Moram priznati da mnogo volim ujaka. Onda kada nije sa djevojkama.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kada ja budem ujak, ne\u0107u biti takav. Vi\u0161e \u0107u pa\u017enje poklanjati mla\u0111ima, bez obzira na djevojke. Ne\u0107u sekirati ni mamu, ni baku, ni djeda. Brzo \u0107u se odlu\u010diti za \u017eenidbu. Uostalom, o\u017eeni\u0107u se Milicom, bez obzira na onaj \u0161amar koji mi je odalamila kada sam htio da je zagrlim. Mo\u017eda to i nije bilo lijepo od mene. Ne vole sve djevojke da se grle. Da, njom \u0107u se o\u017eeniti. Jer, Milica je tako lijepa i draga djevoj\u010dica i \u0161ta tu ima dugo da se odlu\u010dujem.<\/p>\n

 <\/p>\n

OSTAVA ZA STARUDIJU<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U malom gradu, na samom njegovom kraju, tamo kada se pro\u0111u male \u0161krte njive na kojima rastu smokve, masline i grmovi plavoljubi\u010daste lavande, na samoj morskoj obali, godinama stoji usamljena stara kamena ku\u0107a. Veoma lijepa, visoka, sa crvenim krovom i plavim prozorima na kojima su drveni kapci iste boje. Zidovi su joj od pravilno istesanih kamenova, naro\u010dito na svim uglovima. Ona ima prostranu otvorenu verandu na stubovima i \u0161iroke stepenice. Na verandi se nalazi kameni bunar za vodu, \u0161terna kako ka\u017eu mje\u0161tani, sa lijepo oblikovanim lukom od kovanog gvo\u017e\u0111a. Iz verande se pru\u017ea lijep pogled na pu\u010dinu i susjedno ostrvo u daljini. Oko nje se prostire veliko dvori\u0161te koje se blago spu\u0161ta prema moru i rtu na kome se ku\u0107a nalazi. Okru\u017euje je i nekoliko veoma visokih borova. Jedan od njih svojom kro\u0161njom gotovo je natkrilio ku\u0107u, kao da \u017eeli da je za\u0161titi od ne\u010dega.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Malo podalje od ku\u0107e nalazi se jedna manja ku\u0107ica, ni\u0161ta manje lijepa od velike, sa istim plavim prozorima i drvenim kapcima. Ispod nje su bijele stijene, a odmah tu i more s prekrasnom malom uvalom i pla\u017eom od sitnog pijeska. Ka\u017eu da je ku\u0107u davno gradio neki mje\u0161tanin koji se kao mladi\u0107 za poslom otisnuo u Ameriku. Gra\u0111ena je bez njegovog prisustva, po posebnim nacrtima koje je on poslao. Gradili su je izvrsni majstori kamenoresci sa cijelog ostrva, a kamen je dovla\u010den iz udaljenog kamenoloma s druge strane ostrva. Pri\u010da dalje ka\u017ee da on tu ku\u0107u nikada nije vidio, jer se nikada nije vratio u zavi\u010daj i da se ne zna \u0161ta se s njim zbilo. Tako je ta lijepa ku\u0107a godinama bila zaklju\u010dana i usamljena na rtu. Tajanstvena i sama. Jednom godi\u0161nje u njenom dvori\u0161tu iznenada bi se pojavljivao gospodin srednjih godina, vjerovatno neki daljnji ro\u0111ak, da pokosi travu i nabujali korov uz kamene zidove. Onda bi nestajao sve do avgusta. Tada bi se ponovo pojavio u velikom automobilu i u ku\u0107i ostajao desetak dana ne razgovaraju\u0107i s mje\u0161tanima.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Nas je ta ku\u0107a neobi\u010dno privla\u010dila. U njenom dvori\u0161tu smo \u010desto \u0161utirali loptu ili sjedili na stijenama kada iza\u0111emo iz vode. Stijene nisu bile previsoke, pa smo sa njih skakali u bistro more. Ako na njima nismo bili mi, odmarali su se galebovi.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U ku\u0107u nismo mogli jer je bila zaklju\u010dana, a drveni kapci \u010dvrsto privu\u010deni. Mogli smo neometano da sjedimo na verandi ili zidi\u0107ima, da se izle\u017eavamo na velikim kamenim plo\u010dama na njrnom podu, u\u017eivaju\u0107i u debeloj hladovini i ti\u0161ini.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ako nismo mogli u veliku ku\u0107u koja je bila sigurnom bravom zaklju\u010dana, s manjom ku\u0107icom nije bilo tako. Njena vrata su se s malo truda mogla lako otvoriti. A nas je stalno kopkalo \u0161ta se unutra nalazi, ali se nikada nismo usu\u0111ivali da u\u0111emo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Mora da u njoj \u010duvaju\u00a0 neke veoma rijetke stvari \u2013 rekoh jednog dana dok smo se izle\u017eavali na verandi nakon dugog plivanja.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Mo\u017eda \u2013 re\u010de lijeno Ga\u0161o. \u2013 Sigurno ih je slao taj \u010dovjek iz Amerike.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 A da nabavimo kalauz i otvorimo vrata \u2013 predlo\u017ei Dejan.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ti bi to znao? \u2013 upita Ga\u0161o s nepovjerenjem. \u2013 Znao bi tim kalauzom otvoriti vrata?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Brava i nije \u010demu. Obi\u010dna, najobi\u010dnija \u2013 komentarisao je Dejan.\u2013 Vidio sam kako je otac to radio kada smo izgubili klju\u010deve od \u0161upe.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ka\u017eu da \u017eabu ne treba tjerati u vodu, sama u nju ska\u010de. Brzo je skovan plan za otvaranje ku\u0107ice. Trebalo je samo da Dejan nabavi kalauz i da mu povjerujemo da \u0107e znati to s bravom. Tada nismo razmi\u0161ljali da \u010dinimo ne\u0161to lo\u0161e. Jer, mi smo to mjesto ve\u0107 odavno smatrali kao ne\u0161to na\u0161e.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kalauz! \u010cudna rije\u010d. Mislili smo da je to neka specijalna stvar, naprava, \u0161ta li, a Dejan je donio malo deblju savijenu metalnu kukicu. Stajali smo uz vrata dok je on \u010da\u010dkao po bravi, poku\u0161avaju\u0107i da je otvori, ali to nikako nije i\u0161lo. Ipak, bili smo uporni, stalno se otimaju\u0107i za tu stvar\u010dicu, poku\u0161avaju\u0107i naizmjeni\u010dno da otvorimo vrata. U jednom trenutku brava je \u0161kljocnula i mogli smo da u\u0111emo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Do\u010dekala nas je starudija raspore\u0111ena u dvije prostorije, prekrivena pau\u010dinom i pra\u0161inom. Prostorije su bile poprili\u010dno velike, ali toliko zatrpane raznim predmetima da se te\u0161ko moglo probijati izme\u0111u njih. Istra\u017eivanje te d\u017eungle je otpo\u010delo odmah. I to pojedina\u010dno. Samo bi povremeno neko od nas doviknuo:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Hej, gledaj ovo!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Bilo je to pravo carstvo za tri nemirna derana. \u010cega sve tu nije bilo: starih fenjera koji su visili po zidu, ratarskih alatki, ba\u010dvi za vino, jaram za volove, dva to\u010dka za seoska kola, jedan veoma stari bicikl, kazan za pe\u010denje rakije, tezga sa mnogo alata, razne kante, \u010detke, uokvirena fotografija jednog brkajlije, zatim jo\u0161 jedna neke starije gospo\u0111e u narodnoj no\u0161nji, obje pra\u0161njave i napuklih stakala, neka preparirana ptica, stara uniforma koju su svu izgrizli mi\u0161evi i moljci…<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Moju pa\u017enju najvi\u0161e su privla\u010dili neka prastara zar\u0111ala pu\u0161ka i veliki no\u017e u obliku ma\u010dete, zatim tropski \u0161e\u0161ir i mali dvogled. Na\u0161ao sam to dobro skriveno u jednom ormaru koji i nije bilo te\u0161ko otvoriti. Otresao sam pra\u0161inu sa \u0161e\u0161ira, nabio ga na glavu i svezao njegove vezice ispod brade, objesio dvogled oko vrata, uzeo pu\u0161ku u ruke i utr\u010dao u drugu prostoriju:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ruke uvis! \u2013 viknuo sam. \u2013 Da se niste pomaknuli s mjesta!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ga\u0161i je ispao neki lonac iz ruku i zatandrkao po podu, a Dejan se sru\u0161io sa klimave stolice i ljosnuo na pod. Odmah zatim poklopilo ga je ne\u0161to \u0161to se sru\u0161ilo s police. Iznena\u0111enje je uspjelo. Trta, bato!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Budalo! \u2013 proderao se Dejan. \u2013 Da poginem zbog blentave budale.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Otkud ti to? \u2013 ljubopitljivo je zurio Ga\u0161o u tandr\u010daru koja je sigurno bila bezopasna.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Poku\u0161avao sam krpom da obri\u0161em pra\u0161inu s nje. Va\u017eno sam se isprsio i stavio dvogled na o\u010di gledaju\u0107i kroz otvorena vrata jedrilicu na morskoj pu\u010dini.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Kapetan Kuka javlja \u2013 brod na vidiku! \u2013 pravio sam se va\u017ean.<\/p>\n

Njihova je ljubomora bila sve ve\u0107a. Sigurno su se pitali \u2013 kako oni nisu nabasali na ove stvari. Meni se nekako posre\u0107ilo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Onda smo nakon dugog vremena i preturanja po starudiji iza\u0161li napolje. Ja sa svojim rekvizitima, Ga\u0161o kotrljaju\u0107i stari kolski to\u010dak, a Dejan nose\u0107i ribarske osti na dugoj motki. Do\u010dekalo nas je vrelo sunce i ljetna avgustovska \u017eega. U ku\u0107ici, bez obzira na svu pra\u0161inu i pau\u010dinu, u onoj debeloj hladovini iza kamenih zidova, bilo je ljep\u0161e. Ga\u0161o je zakotrljao to\u010dak i on je jurnuo nizbrdicom prema moru, a onda, udariv\u0161i o kameni zid, sav se raspao. Na jednu stranu je odletio obru\u010d, a drveni paoci su poispadali na sve strane. Dejan se kreveljio jer ga je to jako razveselio, stoje\u0107i kao neki stari ratnik sa podignutim ostima uvis. Ga\u0161o je zabezeknuto gledao ne vjeruju\u0107i \u0161ta je u\u010dinio, ne bez straha u o\u010dima. Pri\u0161ao je i poku\u0161avao da ponovo sastavi to\u010dak. To, vidjelo se odmah, nije bilo mogu\u0107e. Iznerviran, lupio je nogom u tu hrpu. Naravno, poslije toga jo\u0161 i jauknuo od bola. Dejan se i dalje kao lud na bra\u0161no smijao. Nikako da prestane.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Do\u0161li smo na obalu, na ravne bijele stijene i zauzeli uobi\u010dajena mjesta. Bilo je tiho. Kasno avgustovsko popodne s jo\u0161 vrelim vazduhom. Za razliku od gradske pla\u017ee gdje je uvijek bila gu\u017eva, \u017eamor i vika djece, ova mala uvala bila je pravi raj za u\u017eivanje. Nigdje nikoga. Poskakali smo u vodu da se osvje\u017eimo. Dejan je sa svojim ostima vrebao ne bi li ulovio hobotnicu. Znali smo ih ponekad tu vi\u0111ati. Nije je bilo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kasnije, na obali, Ga\u0161o je opona\u0161ao Indijanca koji mlatara pu\u0161kom. Ispu\u0161tao je neke krike sli\u010dne indijanskim, kakve smo \u010duli u filmovima. Uvala je odzvanjala od njegovog kre\u0161tavog glasa.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tada smo ga primijetili. Iznenada, na njivi sa smokvama. Primicao nam se polako. Za\u0107utali smo, iznena\u0111eni, jer, nismo ga do tada spazili. Nosio je korpu sa ubranim smokvama. Do\u0161ao je do nas i osmotrio nas pojedina\u010dno. Bio je to neki stariji gospodin, ali jo\u0161 \u010dvrsta koraka i tijela.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Gospodo Indijanci, \u0161ta vi tu radite? \u2013 upitao je prelaze\u0107i pogledom s jednog na drugog.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ni\u0161ta, igramo se… kupamo… \u2013 promucao je Dejan.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 A kako to da ste u tu\u0111em dvori\u0161tu? \u2013 upitao je ponovo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ovdje nema nikoga \u2013 promrljao je Ga\u0161o. \u2013 Danima smo ve\u0107 tu i niko nas ne tjera.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 A otkuda vam ta stara pu\u0161ka? \u2013 uporno je postavljao pitanja. \u2013 I osti?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Na\u0161li smo \u2013 promucah.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tada se on okrenu i primijeti da su vrata na ku\u0107ici otvorena. Odmah mu je bilo sve jasno. Shvatio je da pred sobom ima male provalnike. Ali, za\u010dudo, nije ni\u0161ta vi\u0161e rekao. Samo nas je jo\u0161 jednom pogledao, lagano zavrtio glavom, okrenuo se i oti\u0161ao. Mi smo tada pohitali da vratimo stvari u ku\u0107icu, \u010dak i onaj razbijeni to\u010dak. \u017durilo nam se da zaklju\u010damo vrata, ali nam to nikako nije polazilo za rukom.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 \u0110avo je odnio, a kako smo uspjeli da je otklju\u010damo? \u2013 gun\u0111ao je Ga\u0161o ljut na bravu. \u2013 Sve se okrenulo protiv nas.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Daj meni! \u2013 vikao sam.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Daj meni! Daj da poku\u0161am\u2013 nestrpljivo je ponavljao Dejan.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Nije i\u0161lo. Ostavli smo privu\u010dena vrata i krenuli poti\u0161teni ku\u0107i. \u010cim smo iza\u0161li na makadamski put, imali smo \u0161ta vidjeti. Do\u010dekala su nas dva policajca, stavili u kola i odvezli sa sobom. Premrli od straha, nismo mogli prozboriti ni rije\u010di.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U policiju je, ne\u0161to kasnije, prvo do\u0161ao Dejanov, Ga\u0161in, pa moj otac. Svi namrgo\u0111eni. Samo su nas ljutito pogledali i po\u010deli razgovor s policajcima. Vidjeli smo kroz staklo kako u drugoj sobi ne\u0161to obja\u0161njavaju pojedina\u010dno, a onda su nas poveli ku\u0107i.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Idi ti sutra rano kod Dini\u0107a i izgladi nekako stvar \u2013 rekao je moj otac Dejanovom tati. \u2013 Razuman je \u010dovjek, shvati\u0107e.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Bolje da po\u0111emo svi skupa \u2013 odgovorio je Dejanov tata. \u2013 Znate kakva je stvar s njim. Nikada se ne zna.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 A kod ku\u0107e smo popili takve batine. Nisam plakao dok me je otac tukao. Plakala je moja sestra glasno. I majka tiho, kriomice. Znao sam da sam kriv i trpio. U istom dvori\u0161tu derali su se Dejan i Ga\u0161o, pu\u0161taju\u0107i krike, ba\u0161 kao da su Indijanci.<\/p>\n

 <\/p>\n

PODERANKO<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dali su mu ime Poderanko. Ne iz zlobe, nego iz prave ljubavi. I mada je i on svake godine, kao i djeca koja su mu to ime dala, a svi ostali prihvatili, mijenjao dijelove svoje odje\u0107e, obnavljaju\u0107i tako ko\u0161ulju, kaput, pantalone, a rje\u0111e i \u0161e\u0161ir, to mu je ime ostajalo. I, moglo bi se re\u0107i, pristajalo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Bilo je simpati\u010dno i lijepo to stra\u0161ilo na njivi pored rijeke, odmah tu ispod Anine i Ne\u0161ine ku\u0107e, pomalo zaboravljeno, ali uvijek prisutno i pred o\u010dima. A kao i da nije bilo stra\u0161ilo \u2013 niko ga se nije pla\u0161io, ni djeca, ni ptice, ni ostale \u017eivotinje. I nije ni izgledalo bogzna kako stra\u0161no. Na glavi stari \u0161e\u0161ir sa velikim zataknutim perom neke ptice koja ga je izgubila, stari djedov kaput s jednim odvaljenim d\u017eepom, pokidanim dugmadima i osu\u0161enim cvijetom u reveru koji mu je prika\u010dila Ana, pantalone kojima je nedostajalo pola jedne nogavice, cipele van svake mode i za tri broja ve\u0107e i k tome jo\u0161 \u0161tap kojim je kao nekom prijetio. A \u0161ta tek re\u0107i za \u0161areni pojas s velikom kop\u010dom koji je nekada nosila baka i koji se nekim \u010dudom zadr\u017eao u ku\u0107i na tavanu? On, ponositi vitez njive, mo\u017eda \u010dak kralj, sa bakinim pojasom! Bo\u017ee, sva\u0161ta.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Pa, ipak, svi su ga voljeli. Moglo bi se re\u0107i da je bio omiljen, ma\u017een i pa\u017een.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Prolaze\u0107i autoputem, djeca su znala moliti roditelje da se zaustave i slikaju s njim. On bi tada gordo, kao pravi vitez, podizao glavu, smije\u0161io se, pozirao i bio sre\u0107an \u0161to ga nasmijana i vesela djeca grle.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Zec ga je pozdravljao sa:<\/p>\n

\u2212 Dobro jutro, Va\u0161e viso\u010danstvo! Kako ste no\u0107as spavali?<\/p>\n

Poderanko je odgovarao:<\/p>\n

\u2212 Hvala na pitanju, moli\u0107u lijepo! Dobro je bilo. Imao sam no\u0107nu posjetu jedne prelijepe zvijezde, gospo\u0111a Sova i ja smo dugo razgovarali, zatim je do\u0161la…<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 \u010cekaj!!! \u2013 prekidao bi ga Zec, jer je znao da \u0107e Poderanko da se raspri\u010da u nedogled.<\/p>\n

Zbog svoje usamljenosti, koju je danima trpio kao nepomi\u010dni stra\u017ear na njivi, uvijek je bio \u017eeljan dru\u0161tva i lijepog razgovora. A Zecu se \u017eurilo da mazne pola glavice so\u010dnog kupusa ili malo zelene salate. Znao je da \u0107e Poderanko za\u017emiriti na jedno oko dok se on bude sladio.<\/p>\n

Ptice su slijetale na njegova ramena bez straha. \u010cak i na pocijepani \u0161e\u0161ir velikog oboda kao na kakvu pistu za slijetanje. Tu su se odmarale i veselim cvrkutom razgaljivale njegovu usamljenu du\u0161u. A njemu je u tom \u010dasu srce nemirno tuklo i bio je neizmjerno sre\u0107an \u0161to ga svi vole i \u0161to ga se ne pla\u0161e, iako nije obavljao svoju du\u017enost zbog koje je bio postavljen na njivi.<\/p>\n

\u2212 \u0160ta je, Poderanko? \u2013 govorio je \u010desto Anin i Ne\u0161in otac kada bi dolazio da obi\u0111e usjeve i zasade. \u2013 Opet si se uspavao? Zec je pojeo pet glavica kupusa, a ti samo spava\u0161.<\/p>\n

Poderanko bi tada skru\u0161eno, kao pravi krivac, obarao pogled pla\u0161e\u0107i se za svoju sudbinu.<\/p>\n

\u2212 Jednom \u0107u da te bacim u rijeku ribama, pa njih pla\u0161i. Nimalo mi nisi od koristi \u2013 prijetio je Anin i Ne\u0161in otac.<\/p>\n

Tada bi Poderankovo malo srce po\u010delo jo\u0161 ja\u010de da tu\u010de, jer nije znao da li su te rije\u010di istinske ili tek jo\u0161 jedna bezazlena prijetnja.<\/p>\n

On bi obe\u0107avao:<\/p>\n

\u2212 To se ne\u0107e vi\u0161e ponoviti, gospodine. \u010cvrsto vjerujte u to. Zec se pri\u0161uljao \u010dim sam malo zadrijemao.<\/p>\n

\u2212 Poderanko\u2212Pospanko… \u2013 mogao je jo\u0161 samo da \u010duje rije\u010di gospodina koji se sa prikrivenim smije\u0161kom na licu udaljava.<\/p>\n

Vjetar je bio \u010dest Poderankov gost. Zalijetao bi se preko rijeke, zavla\u010dio u odje\u0107u i tada mlatarao njegovim \u0161irokim rukavima i nogavicama. Da debelim kanapom \u0161e\u0161ir nije bio \u010dvrsto privezan ispod brade, sigurno bi ve\u0107 odavno bio odletio u tre\u0107e selo. On mu je mrsio dugu kosu od kudjelje koju Poderanko nikada nije \u010de\u0161ljao i ure\u0111ivao.<\/p>\n

Svejedno, Poderanko je bio jedno lijepo i dobro stra\u0161ilo, neobi\u010dno u svemu. Zato su ga svi i voljeli.<\/p>\n

\u2212 Gle, kako lijepo stra\u0161ilo! \u2013 moglo se \u010desto \u010duti.<\/p>\n

\u2212 Ba\u0161 su se potrudili \u2013 dodavao bi neko. \u2013 Kao poljski vitez. Samo mu konj jo\u0161 nedostaje.<\/p>\n

Od toga bi Poderanku srce jo\u0161 vi\u0161e raslo i gordo se ko\u010doperio zagledan preko rijeke, tamo gdje se nalazilo jo\u0161 jedno stra\u0161ilo, njegova draga Poderanka. I tada bi po\u017eelio da joj poleti u zagrljaj, da se onako nje\u017eno privine u njene ruke i stalno s njom ostane. Ali nije mogao ni\u0161ta da u\u010dini osim da joj veselo mahne i namigne.<\/p>\n

Na njivi je boravio stalno. I po ki\u0161i i po suncu, ljeti i zimi. Tek nakratko, po\u010detkom prolje\u0107a, izvadili bi ga iz zemlje da preoru njivu. Tada bi ga polo\u017eili na zemlju ispod velikog drveta, u hladovinu, gdje je ostajao nekoliko dana. Onda, dok bi tu le\u017eao, nije mogao vidjeti svoju dragu preko rijeke. Ali \u010dim bi njiva bila zasijana, vra\u0107ali bi ga na njegovo mjesto. Obla\u010dili su mu po neki novi komad odje\u0107e i on bi ponovo zasijao od sre\u0107e. Opet je preko vode mogao da vidi svoju dragu Poderanku, opet su mu se vra\u0107ale ptice i \u017eivotinje. I pri\u010da se tako ponavljala, stalno.<\/p>\n

\u2212 Poderanko, ljepotane moj, ti si najljep\u0161i princ njive \u2013 \u0161aputala mu je Ana.<\/p>\n

\u2212 Zdravo, kne\u017ee \u2013 pozdravljao bi ga Ne\u0161o dok bi sa \u0161tapom prolazio na rijeku da peca ribe. \u2013 Lijep ti je taj \u0161e\u0161ir s perom. Kao da si po\u0161ao u lov.<\/p>\n

Poderanko se sav sre\u0107an propinjao na prste i, kao da je i sam \u017eelio da vjeruje u svoju ljepotu i dobrotu, trudio se da zauzme \u0161to bolju pozu. Ozareno je geledao preko rijeke i mahao svojoj dragoj koja mu je, tako\u0111e zaljubljeno, odmahivala.<\/p>\n

Ali, jednog olujnog dana, kada je vjetar \u010dupao sve pred sobom, raznosio rublje, plastove sijena, mrsio kosu i krao \u0161e\u0161ire, Poderanko se jedva odr\u017eao na nogama. Oluja je bila stra\u0161na i sam ne zna kako je pre\u017eivio. Kako je brzo do\u0161la,\u00a0 oluja je jo\u0161 br\u017ee oti\u0161la. Sve se smirilo i dok se Poderanko oporavljao i su\u0161io na suncu, odjednom se uko\u010dio od o\u010daja. Kada je htio da mahne svojoj dragoj preko rijeke, da joj po\u017eeli svako dobro nakon oluje, njegovo se srce skamenilo. Nje tamo vi\u0161e nije bilo. Pusto je izgledala njiva bez nje, tamo gdje je ona uvijek vjerno stajala.<\/p>\n

Poderanko je gorko zaplakao.<\/p>\n

Za to vrijeme rijeka je odnosila njegovu Poderanku niz maticu.<\/p>\n

 <\/p>\n

JEDNOM MA\u010cKU SU SE ZAMRSILI BRKOVI<\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jednom ma\u010dku su se zamrsili brkovi. A to, prizna\u0107ete, nije nimalo zgodno za jednog lijepog ma\u010dka. Poznato je da ma\u010dke uvijek imaju duge, uredne i prave brkove. On je ina\u010de bio veliki kico\u0161, mnogo je polagao na svoj izgled, i, avaj, \u0161ta sada? Kako takav da ide na Svjetsko prvenstvo najljep\u0161ih brkova i brada na Aljasci. Svake druge godine odr\u017eava se takvo takmi\u010denje negdje u svijetu. Na Aljasci je te godine pored njegove bilo prijavljeno jo\u0161 deset zemalja. Velika smotra, nema \u0161ta.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Toliko veselih i simpati\u010dnih brkonja na jednom mjestu!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ma\u010dak je bio o\u010dajan dok je pred ogledalom poku\u0161avao da razmrsi duge brkove. To mu nikako nije uspijevalo, \u010dak su se brci jo\u0161 vi\u0161e mrsili, a rok za polazak na put se brzo pribli\u017eavao. \u0160ta sve nije poku\u0161avao, ali uspjeha nije bilo. Ne ide i ne ide.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Napokon, \u0161ta je mogao u\u010diniti siroti ma\u010dak? Ni\u0161ta drugo nego da ode u najbolji mu\u0161ko-\u017eenski frizerski salon. Bio je to jedan moderan salon u glavnoj ulici u njegovoj luksuznoj \u010detvrti. U njega je dolazila poznata gospoda, naj\u010de\u0161\u0107e glumci, balerine i pjeva\u010di, na \u0161i\u0161anje i farbanje kose po najnovijoj svjetskoj modi. Tu je sve bilo na visini – najnoviji kozmeti\u010dki preparati, odli\u010dni frizeri, vrhunska i brza usluga.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jedna ljupka ma\u010dkica frizerka, lijepe frizure, dopadljivog dr\u017eanja i veselog osmijeha, dobila je zadatak od \u0161efice da razmrsi i uredi ma\u010dkove brkove. Ona je odmah primijetila\u00a0 da se tu radi o izrazito lijepim, gustim i dugim crnim brkovima, ali mnogo zamr\u0161enim. Vidjelo se da ma\u010dak ima stila i da su to profinjeni brci kakve nosi prava gospoda. Prvo je pa\u017eljivo osmatrala i prou\u010davala situaciju, razmi\u0161ljala \u0161ta da preduzme, poku\u0161ala na jedan na\u010din, ali se ma\u010dak namr\u0161tio jer ga je to mnogo zaboljelo. Oduvijek je poznato da \u010dupanje brkova strahovito boli.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2212 Kako vam se to dogodilo, gospodine? \u2212 upitala je ma\u010dkica frizerka.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ma\u010dak je objasnio da ni sam ne zna, ali da je to za njega stra\u0161na, mnogo stra\u0161na stvar. I to ba\u0161 sad – pred svjetsko prvenstvo najljep\u0161ih brkova. Ma\u010dak, ipak, nije znao za jednu veliku tajnu: brkove mu je zamrsila njegova draga dok je \u010dvrsto spavao. Nenamjerno, razumije se, ali se to dogodilo kada se malo poigrala tim mu\u017eevnim brcima. I oni su se zamrsili, mnogo, veoma mnogo, kao nikada do tada. Ostali su uredni samo bradica i zalisci, ali brkovi – o\u010daj! Naravno, ona se nije usudila da prizna svoju gre\u0161ku i nadala se da \u0107e problem da se rije\u0161i na neki najbolji na\u010din.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ma\u010dkica frizerka se stvarno trudila. Upotrijebila je sva svoja znanja i vje\u0161tine, ali bez uspjeha. Obilazila je, poku\u0161avala, znojila se, o\u010dajavala kao i ma\u010dak. Onda su do\u0161le i ostale frizerke iz salona, posmatrale, davale prijedloge, pametovale na sve mogu\u0107e na\u010dine… ni\u0161ta. Tako lijepi brci a zamr\u0161eni! \u0160efica salona, jedna malo deblja gospo\u0111a ma\u010dka, zvala je telefonom okolo, tra\u017eila savjete i pomo\u0107, \u010dak je i po internetu pretra\u017eivala, ali sli\u010dan slu\u010daj nije na\u0161la.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ma\u010dak je za to vrijeme nestrpljivo sjedio na stolici, gledao u ogledalu svoje brke i strahovao \u0161ta \u0107e od svega biti. Ho\u0107e li mo\u0107i otputovati na to toliko \u010dekano prvenstvo, ho\u0107e li njegovi brkovi ponovo zasjati u ranijoj ljepoti. Trpio je bolove pri svakom potezanju i nadao se nekom \u010dudu da se brci razmrse.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I nakon mnogo muka, raznih poku\u0161aja, prijedloga \u2013 brkovi su ostali zamr\u0161eni. Svi su bili razo\u010darani, a ma\u010dak najvi\u0161e. Oni takvi nisu mogli ostati, ali \u0161ta da se radi? Da ih obrije? To nikako. Jer, \u0161ta je ma\u010dak bez brkova? Ma\u010dku su brkovi sve. Kroz njih ni\u0161ani mi\u0161eve dok ih juri, oni su mu najljep\u0161i ukras, u njih se zaljubljuje svaka ma\u010dka. Oni su njegov ponos, na kraju.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tu\u017ean je bio ma\u010dak dok se vra\u0107ao ku\u0107i. Mnogo tu\u017ean. I\u0161ao je pognute glave i razmi\u0161ljao. \u201eZa\u0161to ba\u0161 sad? I kako? Nije bilo nikakvog razloga.\u201d<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ide on tako, ide, oborio glavu kao da \u017eeli da sakrije to \u0161to mu se desilo, kad odjednom za\u010duje:<\/p>\n

\u2212 Hej, vidi ovo! He-he-he…! \u2212 cerekao se jedan ma\u010di\u0107 upiru\u0107i prstom u njega i pokazuju\u0107i svom drugu na ma\u010dkove brkove.<\/p>\n

\u2212 Kako su mu se samo ufrkali! \u2212 jedva je do\u010dekao drugi ma\u010di\u0107 pucaju\u0107i od smijeha i hvataju\u0107i se za trbuh. \u2212 Ho-ho-ho…! Kao da je u njima imao uvija\u010de za kosu.<\/p>\n

Ma\u010dak na mjestu ljutito nekoliko puta udari \u0161apama o zemlju, od \u010dega se ma\u010di\u0107i upla\u0161i\u0161e i pobjego\u0161e.<\/p>\n

\u201e\u0160ta sam do\u017eivio!\u201d, gorko je jadikovao u sebi ma\u010dak. \u201e\u010cak mi se i klinci podsmjehuju.\u201d<\/p>\n

Ivana, djevoj\u010dica kojoj je ma\u010dak pripadao, tako\u0111e je bila iznena\u0111ena vidjev\u0161i ma\u010dkove brkove. Pomilovala ga je po glavi i rekla:<\/p>\n

\u2212 \u0160ta ti se dogodilo, ljepotane? Kuda si gurao tu svoju luckastu glavicu?<\/p>\n

Poku\u0161ala je i sama ne\u0161to da u\u010dini, ali brkovi su ostali kakvi su bili.<\/p>\n

Stigao je tako tu\u017ean i do ku\u0107e. Do\u010dekala ga je njegova ljupka ma\u010dkica, tako\u0111e tu\u017ena. Odmah je vidjela da su brkovi i dalje zamr\u0161eni. Stajala je tako utu\u010dena, kr\u0161ila \u0161apice i grickala usne.<\/p>\n

Onda je ma\u010dak, potpuno umoran, iscrpljen i skrhan, legao da se odmori. Sanjao je ru\u017ean san. Kao, njemu obrijali brkove, a ona dva ma\u010di\u0107a pobjegla na krov i odozgo mu se glasno smiju. I on im ni\u0161ta ne mo\u017ee, a tako bi im rado ispra\u0161io turove.<\/p>\n

Za to vrijeme njegova draga ma\u010dkica sjela je pored njega i vidjela kako se on trza u snu. Sa sjetom ga je posmatrala i bila ljuta na samu sebe. Ona je kriva za njegove patnje. Onda je nje\u017eno pomilovala zamr\u0161ene brkove od \u010dega se ma\u010dak osmijehnuo u snu. I, gle \u010duda! Nekoliko dlaka se odjednom odmrsilo. Ponovo ga je pomilovala i opet \u010dudo: jo\u0161 nekoliko dlaka se odmrsilo. Malo po malo, brkovi su se potpuno odmrsili.<\/p>\n

O, kakva je radost i sre\u0107a nastupila kada se ma\u010dak probudio! Oboje su skakali kao mala djeca, to jest, kao ma\u010di\u0107i. Ma\u010dak je svaki \u010das s nevjericom odlazio do ogledala da se uvjeri je li to istina. Naravno, bila je. Brkovi su sijali \u2013 pravi i el\u0435gantni.<\/p>\n

\u2212 \u0160ta misli\u0161 da za prvenstvo uredim brkove kakve je imao Robin Hud? \u2212 pitao je ma\u010dak svoju dragu. \u2212 I bradicu. Da budem princ lopova.<\/p>\n

Ona se nasmijala i po\u010dela da zami\u0161lja svog ma\u010dka kao Robina Huda.<\/p>\n

\u2212 Ili \u2212 nastavljao je ma\u010dak \u2212 kao brkove Salvadora Dalija. Onako uvijene prema gore… ufititeljene, \u0161iljaste…<\/p>\n

Sada se ma\u010dka jo\u0161 glasnije nasmijala.<\/p>\n

\u2212 Mo\u017eda hajdu\u010dki brkovi \u2212 bio je neodlu\u010dan ma\u010dak. \u2212 Onako velike br\u010dine, od uva do uva.<\/p>\n

Ma\u010dka se zakocenula od smijeha.<\/p>\n

\u2212 Mogli bi i brkovi Vuka Karad\u017ei\u0107a. Oni su veoma poznati.<\/p>\n

Stalno je tako pronalazio nove primjere, sre\u0107an \u0161to \u0107e i\u0107i na svjetsko prvenstvo.<\/p>\n

\u2212 Br\u010di\u0107i, brkovi, br\u010dine… \u2212 glasno je ponavljao ma\u010dak udaraju\u0107i \u0161apom po stolu.<\/p>\n

Onda je nakon nekog vremena odlu\u010dno progovorio:<\/p>\n

\u2212 Ipak… ipak, draga \u2212 odu\u0161evljeno \u0107e ma\u010dak \u2212 kada kona\u010dno razmislim, evo \u0161ta sam odlu\u010dio \u2212 ove godine na Svjetsko prvenstvo najljep\u0161ih brkova i brada na Aljasci idem s brkovima kakve je nosio Zoran Radmilovi\u0107.<\/p>\n

Malo je po\u0107utao i dodao.<\/p>\n

\u2212 Na\u0161e je na\u0161e!<\/p>\n

Njegova draga samo se umiljato nasmije\u0161ila, ne usu\u0111uju\u0107i se da ponovo pomiluje njegove brkve.<\/p>\n

 <\/p>\n

HALJINICA NA TUFNICE\u00a0<\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jednog kasnog ljetnog popodneva, kada se dan spremao na po\u010dinak, a sunce prosipalo zadnje niti po livadi, Ana iznenada primijeti prekrasnu bubamaru na cvijetu. Stajala je na bijeloj latici podignuv\u0161i jedno svoje krilce, pa je tako malena li\u010dila na neku jedrilicu sa crvenim jedrom na ta\u010dkice.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dugo ju je netremice i pa\u017eljivo gledala, a onda upitala:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Hej, ko si ti? Kako se zove\u0161?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Coccinella Septempunctata* \u2013 odgovorila je bubamara spu\u0161taju\u0107i svoje krilce, \u0161to je u tom trenutku izgledalo kao da se samo malo protegnula.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ima\u0161 veoma neobi\u010dno ime.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Da, ono tako glasi na latinskom i te\u0161ko se izgovara. Ti me mo\u017ee\u0161 jednostavno zvati Bubamara sa sedam ta\u010dkica.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Svakako \u2013 rekla je Ana s mnogo nje\u017enosti uzimaju\u0107i pa\u017eljivo Bubamaru na dlan. \u2013 Svakako. I da zna\u0161, ba\u0161 mi se mnogo svi\u0111a\u0161.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Bubamara je na te rije\u010di jo\u0161 jednom podignula i radosno zamahnula krilcem, a onda se \u0161\u0107u\u0107urila na Aninom dlanu, sigurna i zadovoljna.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Tako je divan dan! Uskoro \u0107e ve\u010de, a meni se jo\u0161 ne ide na spavanje \u2013 na to \u0107e Bubamara.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ni meni, ni meni! \u2013 zbrzala je Ana \u0161iroko se osmjehuju\u0107i. \u2013 Imam odli\u010dnu ideju.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Koju? \u2013 znati\u017eeljno je upitala Bubamara.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ponije\u0107u te sa sobom u sobu, ako se sla\u017ee\u0161. Tamo \u0107emo se igrati uz svjetlo i ne\u0107emo morati brzo zaspati.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Dabome, sla\u017eem se. Ali \u0161ta \u0107e na to re\u0107i tvoji roditelji? Oni \u0107e sigurno biti nezadovoljni \u0161to ne spava\u0161.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Pritaji\u0107emo se i \u0161aputati. Oni nas tada ne\u0107e \u010duti.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Veoma sam sre\u0107na \u0161to \u017eeli\u0161 da se dru\u017ei\u0161 sa mnom i rado \u0107u po\u0107i s tobom.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ana je po\u0161la ku\u0107i nose\u0107i na ispru\u017eenom dlanu Bubamaru. U drugoj ruci dr\u017eala je ubrani cvijet na kome je malo\u010das stajala njena nova prijateljica.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Sunce je ve\u0107 tonulo za brijeg kada su u\u0161le u sobu. Tamo daleko na moru, kao u zlatastoj izmaglici, plovila je jedrilica sa jedrima crvenim kao \u0161to su bubamarina krila. Ana se nasmije\u0161ila, pogledala go\u0161\u0107u, stavila cvijet u vazu i polo\u017eila Bubamaru na jastuk.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Tu \u0107e ti biti sasvim lijepo i sigurno, ljepotice moja mala! \u2013 rekla je odlaze\u0107i za trenutak. \u2013 Vrati\u0107u se brzo.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Nakon ve\u010dere, otac je rekao:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 \u0160ta \u0107e ovo biti? Pravo je \u010dudo da ona tako rano ide u krevet.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ne\u0161to se neobi\u010dno doga\u0111a s njom \u2013 dodala je majka. \u2013 Mora da se dobro istr\u010dala i umorila na livadi.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ana se brzo vratila u sobu. Bubamara je \u0161etala po jastuku sa cvjeti\u0107ima kao po nekom lijepom parku. Bilo je tu bijelih rada, ljubi\u010dica, \u0111ur\u0111evaka i sve to protkano zelenim vlatima trave. \u010cak se i jedno malo sunce osmjehivalo s jastuka. Ana je polo\u017eila glavu pored nje i osje\u0107ala se veoma divno.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Popni se na moj prst! \u2013 predlo\u017eila je. \u2013 Tako si maju\u0161na i lijepa.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Bubamara se laganim kora\u010di\u0107ima popela na prst i sada je bila savim blizu Anina lica.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Tvoju prekrasnu haljincu sa tufnicama krojio je sigurno neki izvrsni kroja\u010d \u2013 re\u010de tada Ana.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Vjerovatno \u2013 slo\u017ei se Bubamara. \u2013 Meni se svi\u0111a i vrlo je ugodna.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 A tek tih \u0161est ta\u010dkica i tom jednom ve\u0107om razrezanom popola na oba krila… Odli\u010dno rje\u0161enje. Pod hitno moram nabaviti ba\u0161 takvu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u2013 Samo \u2013 odjednom \u0107e tiho Bubamara \u2013 samo, ima tu i ne\u0161to \u0161to nije dobro kod nas.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 A \u0161ta to?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 To da sve bubamare imaju iste haljinice na tufnice. Kod vas djevoj\u010dica i nije tako.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ima\u0161 pravo. Ipak, mislim da bi mi sutra na \u0161kolskoj priredbi jedna ba\u0161 takva najvi\u0161e pristajala.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Nema problema. Sada \u0107emo zaspati i lijepo sanjati, a ujutro, kada se probudimo, tvoja \u0107e \u017eelja biti ispunjena.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ni osjetile nisu kada su im o\u010dni kapci ote\u017eali, o\u010di se zaklopile i one utonule u san \u2013 jedna djevoj\u010dica i jedna bubamara. Tada je po\u010dela lijepa bajka.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Bubamara je te no\u0107i poletjela preko sedam mora i sedam gora kod najboljeg kroja\u010da.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Molim vas, cijenjeni gospodine kroja\u010du, sa\u0161ijte mi pod hitno najljep\u0161u haljinicu na svijetu. Takvu haljinicu na tufnice kakvu nikada do sada niste sa\u0161ili.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kroja\u010d pomjeri stare nao\u010dare malo preko nosa, pogleda Bubamaru, po\u010de\u0161a se po svijetloj \u0107elici i re\u010de:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Te\u017eak zadatak, ali ne i nemogu\u0107.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I, da ne gubi ni \u010daska, odmah se baci na posao. Radio je vrijedno cijelu no\u0107, a u zoru, prije sunca, u njegovim rukama zablistala je haljinica kakvu svijet do tada nije vidio.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dok se novi dan budio iz sna, mama je tiho na prstima u\u0161la u sobu. Preko ruke je nosila najljep\u0161u crvenu haljinicu s crnim tufnicama. Na njoj je bio i jedan bro\u0161 u obliku bubamare. Polo\u017eila ju je preko stolice u blizini i tada na Aninom jastuku ugledala usnulu bubamaru.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Zamisli \u2013 rekla je tati kada se vratila \u2013 na njenom jastuku je jedna prekrasna bubamara. Ona sasvim li\u010di na njenu haljinicu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Znala sam! \u2013ushi\u0107no je rekla Ana Bubamari kada se probudila. \u2013 Znala sam da me ne\u0107e\u0161 prevariti i da \u0107e\u0161 odr\u017eati obe\u0107anje, ljepotice moja.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Pa\u017eljivo je uzela prekrasnu crvenu haljinicu s tufnicama, obukla je i zavrtjela se na jednoj nozi. Tako to rade djevoj\u010dice kada su neizmjerno sre\u0107ne.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Bubamara je na jastuku prvo podigla jedno a zatim i drugo krilce, zatreperila njima, a zatim ih spustila. Takvo je ina\u010de bilo njeno bu\u0111enje \u2013 kao da se malo protegnula nakon lijepog sna.<\/p>\n

_______<\/p>\n

* sedmota\u010dkasta bubamara<\/p>\n

 <\/p>\n

LAV DOBRIVOJE I VJEVERICA \u017dAKLINA VRTIREPKA<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Lav Dobrivoje ba\u0161 je onako lijepo lavovski drijemao u sjenci velikog drveta kada ga je ne\u0161to iznenada pogodilo u glavu. Vi sada o\u010dekujete, zar ne, da je lav posko\u010dio na svoje lavovske noge, da je jako riknuo od \u010dega su se zanjihale grane na drvetu… Ali, ni\u0161ta od toga. Lav Dobrivoje je samo lijeno zijevnuo, poluotvorenim o\u010dima osmotrio kroz visoku travu livadu prema rijeci i nastavio da dremucka.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Lav Dobrivoje bio je pravi dobrica. Pomalo ve\u0107 ostario, on je radije drijemao u debeloj hladovini nego \u0161to je lovio nevinu divlja\u010d. U tim godinama njemu je trebalo sve manje hrane. Zadovoljavao se malim obrocima. Zato su ga svi voljeli.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u010cim je lav Dobrivoj ponovo utonuo u san, sanjaju\u0107i kako kao mladi sna\u017eni lav juri za brzom antilopom, opet je ne\u0161to doletjelo iz kro\u0161nje drveta i \u2013 bup! \u2013 pogodilo ga u glavu. E, sad se lav Dobrivoje, bez obzira \u0161to je bio dobrica, malo ljutnuo. Ustao je i zagledao se u kro\u0161nju ne bi li vidio koji je to vrag gore. I, imao je \u0161ta da vidi i \u010duje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Hi, hiiii, hi!!! \u2013 smijala se vjeverica \u017daklina Vrtirepka, skaku\u0107u\u0107i s grane na granu. \u2013 Probudi se, pospanko!<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Lav Dobrivoje se po\u010de\u0161a po glavi ne znaju\u0107i \u0161ta da \u010dini, ako je bilo \u0161ta i mogao da u\u010dini. Jer, lav nije majmun pa da se brzo uzvere na drvo i izlema nesta\u0161nu vjevericu. Mo\u017eda on to i ne bi u\u010dinio, ali je na neki na\u010din morao da se rije\u0161i vragolanke. Razmi\u0161ljao je \u0161ta da \u010dini, ali mu ni\u0161ta pametno nije padalo na pamet. Mogao je da se makne ispod stabla, da napusti debelu hladovinu, ali samo malo dalje ljetnja \u017eega bila je nesnosna.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u017daklina Vrtirepka nastavila je da poga\u0111a lava Dobrivoja. On se tada ba\u0161 onako lavovski naljutio i kako nije mogao ni\u0161ta vjeverici, odlu\u010dio je da ode dolje do rijeke u kafanu \u201dMajmunsko \u0107o\u0161e\u201d kod majmuna To\u0161e.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 To\u0161o, prijatelju, pomagaj! \u2013 odmah s vrata povi\u010de lav Dobrivoje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Majmun To\u0161o bez razmi\u0161ljanja gurne na \u0161ank pred njega veliku kriglu hladnog piva. Znao je od ranije da on to najvi\u0161e voli.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Pri\u010daj! \u2013 re\u010de To\u0161o za\u010du\u0111eno, jer nikada do tada ranije nije vidio lava tako nervoznog.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Spasi me od napasti! \u2013 zavapi lav Dobrivoje. \u2013 Izlemaj onu vjevericu \u017daklinu Vrtirepku. Naru\u0161ava moj mir i ne da mi da drijemam ispod drveta u hladu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ni\u0161ta lak\u0161e \u2013 samouvjereno \u0107e na to majmun To\u0161o i brzo se vrati iz druge sobe s korpicom oraha. \u2013 Samo ti pijuckaj pivo, prijatelju. Brzo \u0107u se vratiti.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I ode majmun To\u0161o livadom prema velikom stablu. Lav Dobrivoje iza\u0111e na terasu i gleda za To\u0161om.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Prodajem orahe za zimnicu! Prodajem prvoklasne orahe, navali narode! \u2013 vikao je majmun To\u0161o iz sveg glasa livadom.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ih, orasi! \u2013 nezainteresovano \u0107e lisica. \u2013 Da je barem pile, pa hajde.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ne intersuje me \u2013 re\u010de \u017eirafa. \u2013 Da je kakav lijep zeleni grm ili stablo akacije.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Orasi! \u2013 odu\u0161evljeno \u0107e vjeverica \u017daklina Vrtirepka. \u2013 Da vidim.<\/p>\n

I doskakuta preko livade.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Majmun To\u0161o kao pravi trgovac hvali orahe, kao, eto, nema on nikakve druge namjere osim da proda orahe.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Prva klasa, so\u010dni i puni. Nema ovakvih nadaleko.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Vjeverica prebire orahe zadivljena njihovom veli\u010dinom, kao da ni\u0161ta drugo ne postoji na cijelom svijetu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Kupi\u0107u ih sve \u2013 re\u010de ona odlu\u010dno. \u2013 Ba\u0161 su dobri.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ali, majmun To\u0161o brzo \u0161\u010depa vjevericu, ubaci je u korpicu s orasima i odozgo navu\u010de poklopac. Au, \u0161to su tada zazve\u010dali orasi u korpici, ali vjeverica nije imala kuda.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Majmun je odnese u kafanu, a lav Dobrivoje dobrica, \u010duv\u0161i kako vjeverica \u017daklina Vrtirepka tu\u017eno cvili i moli majmuna da je pusti, re\u010de:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Pusti je, To\u0161o. Evo obe\u0107ava da ne\u0107e vi\u0161e nikada da me ga\u0111a suhim granama i \u0161i\u0161arkama.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I, zaista, vjeverica je obe\u0107avala iz korpice da ne\u0107e vi\u0161e nikada ga\u0111ati lava Dobrivoja suhim gran\u010dicama.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Da je pustim!? \u2013 za\u010dudi se To\u0161o. \u2013 A sav moj trud da je namamim i uhvatim!?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Pusti je, pusti! \u2013 molio je dalje lav Dobrivoje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Stvarno da je pustim? \u2013 jo\u0161 nije vjerovao majmun To\u0161o.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Pusti, pusti… \u2013 stalno je ponavljao lav Dobrivoje koji je bio pravi dobrica.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Sad se majmun To\u0161o po\u010de\u0161a iza uva, pa predlo\u017ei lavu da je ipak malo dohvati \u0161apom, a kada on to odbi rije\u010dima da joj je sve oprostio, podi\u017ee poklopac i pusti vjevericu. Ali, prije toga, nije odolio a da joj ne \u010dvrkne jednu \u010dvrgu.<\/p>\n

 <\/p>\n

KORA<\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Prije mnogo, mnogo vremena jedna vrlo mlada kornja\u010da koja je imala tek \u010detrdeset pet godina, iznenada re\u010de svojim roditeljima:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 \u017delim da obi\u0111em svijet!\u00a0 On je sigurno mnogo zanimljiv, a mi stalno \u017eivimo u potoku.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ali, ludice moja, to nije mogu\u0107e \u2013 re\u010de mama kornja\u010da. \u2013 Bog nama kornja\u010dama nije dao tu mogu\u0107nost.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Sigurno postoji na\u010din \u2013 bila je uporna mlada kornja\u010da.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Kora, dijete, uvijek si bila svojeglava, ali i posebna \u2013 dodao je njen tata. \u2013 Tvoja \u017eelja je zaista lijepa, ali od kada postojimo, a to je du\u017ee od dvjesta pedeset milona godina, nije poznato da je to bilo kojoj kornja\u010di po\u0161lo za rukom.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Nije nemogu\u0107e, nije nemogu\u0107e! \u2013 ponavljala je mlada Kora. \u2013 Jednom \u0107u da obi\u0111em cijeli svijet. \u010cak \u0107u i na Galapagos da odem.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 – Na\u0161i preci i poti\u010du s Galapagosa. Tamo \u017eive d\u017einovske kornja\u010de \u2013 po\u010dela je pri\u010du mama, a Kora je to jedva do\u010dekala.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Poznato je da se kornja\u010de kre\u0107u veoma sporo i za takav poduhvat sigurno bi im trebalo mnogo, mnogo vremena. Ipak, Kora je samo o tome sanjala i nije gubila nadu. I dalje je s roditeljima \u017eivjela u potoku, povremeno izlazila na obalu da se sun\u010da i stalno sanjari o svom dalekom putu oko svijeta.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jednog dana, dok je brala poljsko cvije\u0107e, Nina na obali primijeti malu kornj\u0430\u010du.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 \u0160ta ti tu radi\u0161, ljepotice!? \u2013 ushi\u0107eno je rekla Nina uzimaju\u0107i kornja\u010du u ruke.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Sanjam. Sanjam o svom putu oko svijeta \u2013 rekla je Kora.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 To uop\u0161te nije nemogu\u0107e \u2013 rekla joj je je Nina. \u2013 Sve se \u017eelje jednom ostvare. Samo treba biti uporan.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Znala sam! \u2013 odu\u0161evljeno je rekla Kora. \u2013 A niko mi ne vjeruje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ja ti vjerujem. Ponije\u0107u te sa sobom, ako to \u017eeli\u0161 \u2013 predlo\u017eila je Nina. \u2013 Ja mogu da ti omogu\u0107im taj daleki put.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Kako?! \u2013 upitala je Kora odu\u0161evljeno. \u2013 Naravno da pristajem i spremna sam odmah da po\u0111em s tobom.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Vidje\u0107e\u0161 \u2013 obe\u0107ala je Nina i na dlanu ponijela malu kornja\u010du svojoj ku\u0107i.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I tako je Kora, u samo jednom danu, napravila mali korak za kornja\u010du, a veliki za svijet kornja\u010da. Prevalila je, za po\u010detak, cijeli kilometar puta. Odjednom se na\u0161la u jednom novom svijetu, u Nininoj ku\u0107i.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Da li \u0107e ti ovdje biti dobro, ljepotice moja? \u2013 upita Nina stavljaju\u0107i malu kornja\u010du u akvarijum. \u2013 Ovo ti je samo po\u010detna stanica na tvom dalekom putu.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ba\u0161 ti hvala, mnogo ti hvala! \u2013 re\u010de kornja\u010da Kora blistaju\u0107i od sre\u0107e.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Upravo tih dana na Galapagosu se odr\u017eavao veliki kongres kornja\u010dozoologa na koji se spremao i Ninin tata, poznati kornja\u010dozoolog. \u017delio je da sa sobom ponese i jedan primjerak doma\u0107e poto\u010dare i ma koliko se trudio i tra\u017eio, nije uspio da na\u0111e ni jednu kornja\u010du.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Taman! \u2013 zadovoljno je uzviknuo kada mu je Nina pokazala Koru. \u2013 Moj san \u0107e se ostvariti.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 I njen \u2013 dodala je Nina. \u2013 Ona \u017eeli u svijet.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I, tako, jednog je dana mala kornja\u010da Kora s aerodroma avionom poletjela u daleki svijet.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Brkati carinik je pitao Nininog tatu:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 \u0160ta je to, gospodine? Kuda nosite tu kornja\u010du?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Na veliki nau\u010dni skup o kornja\u010dama. Ovo je jedinstveni primjerak na\u0161e doma\u0107e kornja\u010de.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Na velikom kongresu kornja\u010dozoologa svi su bili odu\u0161evljeni izlaganjem Nininog tate i svi su \u017eeljeli da vide malu Koru. On je i sam osje\u0107ao zadovoljstvo pokazuju\u0107i je i obja\u0161njavaju\u0107i sve pojedinosti o njenom \u017eivotu i boravi\u0161tu. A Kora je za to vrijeme sijala od sre\u0107e i radosti.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Uva\u017eeni gospodine \u2013 obra\u0107ali su se drugi kornja\u010dozoolozi i u\u010desnici kongresa Nininom tati \u2013 vi ste donijeli izuzetno lijep primjerak kornja\u010de. Ne\u0161to zaista posebno. Znate li mo\u017eda koliko dugo \u017eivi va\u0161a poto\u010dara? I s kolikom je ta\u010dno\u0161\u0107u to nau\u010dno utvr\u0111eno?<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Sa sigurno\u0161\u0107u mogu da tvrdim, oko dvjesta godina.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Jedan Kinez i jedan Japanac nikako se nisu odvajali od Kore. Bili su zadivljeni njenom ljepotom. I stalno su lomili jezik, jer nikako nisu mogli da izgovore rije\u010d poto\u010dara. Svi su se tome smijali.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Pozivamo vas, dragi kolega \u2013 rekao je japanski kornja\u010dozoolog \u2013 da odmah produ\u017eite s nama u Japan i Kinu i da i kod nas odr\u017eite svoje cijenjeno predavanje.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tako je Kora s Nininim tatom produ\u017eila u Japan i Kinu. Onda su to isto za\u017eeljeli i u Rusiji, Australiji, Norve\u0161koj… pa u jednom malom mjestu u Africi. Obi\u0161li su cijeli svijet i svuda su lijepo bili primljeni.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Napokon, nakon veoma dugog putovanja i kra\u0107eg zadr\u017eavanja u mnogim svjetskim gradovima i metropolama, Kora se vratila ku\u0107i. Nina ju je polo\u017eila na dlan i radosno pro\u0161aputala:<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Ludice moja! Tako sam te se za\u017eeljela. Ali, neka, ti si obi\u0161la cijeli svijet.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Sada znam i uvjerila sam se \u2013 re\u010de Kora. \u2013 Sve je mogu\u0107e ako se to \u017earko \u017eeli. \u010cak i da spora kornja\u010da obi\u0111e cijeli svijet.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Potom je Nina Koru odnijela na obalu potoka. Kako su se samo obradovali mama i tata kornja\u010da.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u2013 Sve je mogu\u0107e, sve je mogu\u0107e! \u2013 uzviknula je Kora. \u2013 Obi\u0161la sam cijeli svijet. \u010cak sam i na Galapagosu bila.<\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 I onda je zamahnula svojim no\u017eicama i zaplivala u bistrom potoku. Siva zavjesa ki\u0161e, sa rumenom dugom preko cijelog neba, protezala se s jednog na drugi kraj svijeta.<\/p>\n

 <\/p>\n

CVR\u010cAK<\/p>\n

 <\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Tog lijepog ljetnog dana, dok je sunce prosipalo svoje tople zrake po moru i visokim borovima na obali, a cijeli kraj mirisao na mediteransko bilje, naro\u010dito na smilje i lavandu, jedan cvr\u010dak povi\u010de odozgo:<\/p>\n

\u2212 To je nepravda!<\/p>\n

\u2212 \u0160ta to? \u2212 upita Ana i ne shvataju\u0107i otkuda je taj glas do\u0161ao. \u2212 Kakva nepravda i kome je ona u\u010dinjena?<\/p>\n

\u2212 Meni \u2212 odgovori taj neko.<\/p>\n

\u2212 Ali, ko si ti i gdje si? Nikoga ne vidim.<\/p>\n

\u2212 Pogledaj bolje! Tu sam na grani bora ispod koga le\u017ei\u0161 \u2212 \u010duo se glas. \u2212 Ja sam Cvr\u010dak.<\/p>\n

\u2212 Aha, da, sad te vidim. Gotovo si neprimjetan tako priljubljen uz koru drveta.<\/p>\n

\u2212 To i jeste moj cilj \u2212 rekao je Cvr\u010dak. \u2212 Pjevati i ne biti vi\u0111en.<\/p>\n

\u2212 Ne razumijem ba\u0161 za\u0161to. Ali, ko ti je u\u010dinio nepravdu?<\/p>\n

\u2212 Ezop!<\/p>\n

\u2212 Basnopisac Ezop!? – za\u010dudi se Ana. \u2212 Ali on je umro veoma davno.<\/p>\n

\u2212 Ba\u0161 zato. Ba\u0161 zato \u0161to je umro ta nepravda i traje tako dugo, jer je ne mo\u017ee ispraviti. Nepravda nad nepravdama.<\/p>\n

\u2212 Dobro, a \u0161ta je tako lo\u0161e u\u010dinio gospodin Ezop tebi?<\/p>\n

\u2212 Cijelom mom rodu…<\/p>\n

\u2212 Dobro, de! A o \u010demu se radi?<\/p>\n

\u2212 O \u010demu, o \u010demu? A zar ti ne zna\u0161?<\/p>\n

\u2212 Iskreno, ne ba\u0161.<\/p>\n

\u2212 Vidi\u0161, zato to i jeste stra\u0161na nepravda. Koliko je samo takvih djevoj\u010dica kao \u0161to si ti poraslo, dobilo svoju djecu, unu\u010dad, praunu\u010dad… a nepravda ostaje.<\/p>\n

\u2212 Reci mi ve\u0107 jednom \u2212 gotovo ljutito je upitala Ana \u2212 reci mi o kakvoj se nepravdi radi?<\/p>\n

\u2212 Eh, o pri\u010di o cvr\u010dku i mravu.<\/p>\n

\u2212 \u0160ta s tom pri\u010dom?<\/p>\n

\u2212 Ona je potpuno neistinita.<\/p>\n

\u2212 Kako to misli\u0161 potpuno neistinita?<\/p>\n

\u2212 Lijepo. Nije istina da smo mi cvr\u010dci najuporniji i najglasniji svira\u010di toplog ljeta i da ni\u0161ta drugo ne radimo, nego samo sviramo i pjevamo.<\/p>\n

\u2212 Oho!<\/p>\n

\u2212 Draga moja, \u010detiri godine se mi cvr\u010dci pripremamo i vje\u017ebamo da bi briljirali samo jedno ljeto.<\/p>\n

\u2212 Nisam to znala.<\/p>\n

\u2212 Naravno da nisi. Ni to da \u010detrdeset osam mjeseci \u017eivimo pod zemljom, kopamo male tunele i si\u0161emo sok korijenja.<\/p>\n

\u2212 Stvarno ni to nisam znala.<\/p>\n

\u2212 Nisi, nisi \u2212 na to \u0107e svijetlozeleni cvr\u010dak. \u2212 Mnogo toga se o nama ne zna. A svi znaju pri\u010du o cvr\u010dku i mravu.<\/p>\n

\u2212 Oprosti.<\/p>\n

\u2212 Ni\u0161ta… Sigurno nisi znala ni to da ako temperatura padne ispod 25\u00ba C\u00a0 ja nemam vi\u0161e energije za svoju muziku. Pa kako onda da sviram i zimi?<\/p>\n

\u2212 O! To je ba\u0161 \u0161teta za vas cvr\u010dke.<\/p>\n

\u2212 Ni to da kada me u kasno prolje\u0107e osvoji Sun\u010deva svjetlost, imam samo tri mjeseca vremena da u\u010dinim tri stvari: pjevam, volim i zavr\u0161im svoj \u017eivot.<\/p>\n

\u2212 O! Oooo! –\u00a0 uzdahnu Ana.<\/p>\n

\u2212 I ovi sati i sati serenada koje pjevam svojoj dragoj jedinstven su pjev, ali ne i uzaludan.<\/p>\n

\u2212 Kako to misli\u0161?<\/p>\n

\u2212 Svojom svirkom i pjesmom dozivam svoju dragu, uveseljavam cijeli svijet i nije li i to rad vrijedan divljenja i po\u0161tovanja?<\/p>\n

\u2212 Naravno, naravno.<\/p>\n

\u2212 A u Ezopovoj pri\u010di cvr\u010dak ljen\u010dari i provodi vrijeme pjevaju\u0107i i pr\u017ee\u0107i se na suncu.<\/p>\n

\u2212 Poznato mi je.<\/p>\n

\u2212 Naravno, ali to je la\u017e. Jo\u0161 dok smo larve provodimo \u010detiri godine kopaju\u0107i zemlju, bu\u0161imo rupe i hranimo se dolje.<\/p>\n

\u2212 To mora da je nezgodno.<\/p>\n

\u2212 I jeste. Ali, to i nije najstra\u0161nije. Najstra\u0161nije je to \u0161to krajem ljeta svaki cvr\u010dak umire.<\/p>\n

\u2212 Oh!<\/p>\n

\u2212 I, eto, reci \u2212 tu\u017eno \u0107e cvr\u010dak \u2212 kako je onda mogu\u0107e da cvr\u010dak zimi prosi hranu od mrava? Zimi cvr\u010daka nema. Ostaju samo na\u0161e larve pod zemljom.<\/p>\n

\u2212 Iz kojih \u0107e se zatim izle\u0107i novi cvr\u010dci.<\/p>\n

\u2212 Tako je. Zato Ezopovu basnu i treba ispraviti. Nismo mi nikakve ljen\u010dine. Cijeli svoj \u017eivot posve\u0107ujemo muzici, a to \u0161to tako kratko \u017eivimo, \u0161ta da se radi.<\/p>\n

Ana se za trenutak zamisli, a cvr\u010dak u\u0107uta. Utihnu njegova pjesma.<\/p>\n

\u2212 Mogao bi da bude\u0161 moj ku\u0107ni ljubimac \u2212 predlo\u017ei Ana. \u2212 Kod mene ti ni\u0161ta ne bi nedostajalo. Imao bi sve.<\/p>\n

\u2212 Ah, draga djevoj\u010dice. To je nemogu\u0107e \u2212 re\u010de cvr\u010dak. \u2212 U tvojoj sobi ne bih bio sre\u0107an kao u prirodi u mom ionako kratkom \u017eivotu. Meni je mjesto ovdje.<\/p>\n

Ana ispru\u017ei ruku, Cvr\u010dak sko\u010di na njen prst i zasvira jednu svoju omiljenu melodiju. Ona je bila kristalno \u010dista i milozvu\u010dna. Ana ga je odu\u0161evljeno posmatrala, a onda, da Cvr\u010dak ne vidi, okrenu glavu i obori pogled.<\/p>\n

Niz njeno lice se skotrlja jedna krupna suza.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ilustrovao Mladen An\u0111elkovi\u0107\u00a0<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

KALINA PUTUJE NA MORE \u00a0 Ba\u0161 je to lijepo, prelijepo! Kao na filmu. Mnogo predivnih slika koje promi\u010du i muzika to\u010dkova voza koji juri. Rijeka zelena i bistra, krivudava, oivi\u010dena drve\u0107em koje se ogleda u njenim brzacima. Onda livada s poljskim cvije\u0107em, kravama koje mirno pasu i dje\u010dacima koji \u0161utiraju loptu. Zatim bre\u017euljak s ljupkom ku\u0107icom i djevoj\u010dicom \u0161to ma\u0161e sa balkona. Potom tunel, mrak, ne vidi\u0161 ni\u0161ta, a nakon toga odjednom bljesne sunce. Evo i bakice koja u dvori\u0161tu <\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":2247,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[5],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1235"}],"collection":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1235"}],"version-history":[{"count":67,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1235\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2087,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1235\/revisions\/2087"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2247"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1235"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1235"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1235"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}