{"id":1847,"date":"2012-01-22T11:23:59","date_gmt":"2012-01-22T11:23:59","guid":{"rendered":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/?p=1847"},"modified":"2012-01-22T11:26:44","modified_gmt":"2012-01-22T11:26:44","slug":"pero-zubac-poruka-pesnika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/?p=1847","title":{"rendered":"Pero ZUBAC: PORUKA PESNIKA"},"content":{"rendered":"<p>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0Ako nam je dat dar da govorimo, koristimo ga u korist na\u0161e sabra\u0107e. Odu\u017eimo se hlebu koji nije samo na\u0161. Lako je biti nerazumljiv, univerzalnozna\u010denjski celomudren \u2013 te\u0161ko je biti lirik. Pisati za sebe i grupicu\u00a0 istomi\u0161ljenika uzaludno je ar\u010denje hartije. Ne marim. Ali ne tra\u017eite od dru\u0161tva da privatnu razonodu vrednuje kao nacionalno dobro\u010dinstvo. Nismo vi\u0161e klinci. Sve je jasno. Poeziju nikada ne\u0107e svi pisati, ali \u0107e je je jednom svi \u010ditati. Nije stvar samo u \u010ditaocima, su\u0161tina je u pesnicima.<\/p>\n<p>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Pozni je \u010das i usnula je ruka kojoj se obra\u0107a moja pesma. U neka te\u0161ka jutra, neizvesna, voleo bih da i moja pesma, poneka, ozari zore budu\u0107im devoj\u010dicama, da poneki stih zapi\u0161u u svoje spomenare, makar spomenari bili digitalni. Makar se stih stihom brisao.<\/p>\n<p>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0Da ostane traga o mojoj ljubavi, sre\u0107i, samo\u0107i, bolu. Jednostavno, da posle mene ostane traga da sam bio. Da sam malo svetleo u no\u0107i. Kao vrskavi fenjer zrikavaca, ali, ipak, svetleo.\u00a0<\/p>\n<p>1. juna 1980. \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<em>Pero Zubac<\/em><\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/P6062121.jpg\"><img loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-medium wp-image-1794\" title=\"P6062121\" src=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/P6062121-300x225.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"225\" srcset=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/P6062121-300x225.jpg 300w, https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/P6062121-1024x768.jpg 1024w, https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/P6062121.jpg 1280w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/P6062120.jpg\"><img loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-medium wp-image-1793\" title=\"P6062120\" src=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/P6062120-300x225.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"225\" srcset=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/P6062120-300x225.jpg 300w, https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/P6062120-1024x768.jpg 1024w, https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/P6062120.jpg 1280w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0Ako nam je dat dar da govorimo, koristimo ga u korist na\u0161e sabra\u0107e. Odu\u017eimo se hlebu koji nije samo na\u0161. Lako je biti nerazumljiv, univerzalnozna\u010denjski celomudren \u2013 te\u0161ko je biti lirik. Pisati za sebe i grupicu\u00a0 istomi\u0161ljenika uzaludno je ar\u010denje hartije. Ne marim. Ali ne tra\u017eite od dru\u0161tva da privatnu razonodu vrednuje kao nacionalno dobro\u010dinstvo. Nismo vi\u0161e klinci. Sve je jasno. Poeziju nikada ne\u0107e svi pisati, ali \u0107e je je jednom svi \u010ditati. Nije stvar <\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[14],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1847"}],"collection":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1847"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1847\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1849,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1847\/revisions\/1849"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1847"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1847"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1847"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}