<\/p>\n
\u00a0 \u00a0 \u00a0Prije svega htjela bih vas lijepo i srda\u010dno pozdraviti i re\u0107i rije\u010d koju o poeziji Jovice \u0110ur\u0111i\u0107a, pjesnika i mog dugogodi\u0161njeg prijatelja. Kako nisam kriti\u010dar niti se time bavim, a kako ponekad i moja lira tiho zasvira, odazvala sam se Jovi\u010dinoj \u017eelji da dadem svoj obol pri promociji njegovih dviju zbirki, za velike i male kako se to obi\u010dno ka\u017ee.<\/p>\n
Prva<\/span> zbirka, ako \u0107emo tim redom,\u00a0 veoma je ljupka, dra\u017eesna i graciozna naslova \u201d\u017dirafa \u017deraldina\u201d, u samom naslovu ritmi\u010dki \u0161timana, pobu\u0111uje, kao \u0161to rekoh, i male i velike na \u010ditanje. I kada se uzme u ruke ova zbirka dje\u010dje lirike ve\u0107 od samog po\u010detka vidimo da tu nema nametljive didaktike; tu se svakako na\u0111e pouka ali nenametljivo kroz stihove i veoma uspje\u0161ne rime, gotovo u \u0161ali i bez izvje\u0161ta\u010denosti, odnosno veoma prirodno. Treba zaista biti potkovan u majstorijama rime i stiha i u isto vrijeme biti dijete i dio dje\u010djeg svijeta da bi se ispod pera postigla ovako dobra atmosfera. Jovica tretira dje\u010dje i mladena\u010dke emocije s po\u0161tovanjem i suosje\u0107anjem, te je u isto vrijeme njegova zbirka mala oda dje\u010djoj intelegenciji i intimnosti, a tako\u0111er dovitljiva vizualna i verbalna poslastica.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Autor prati s naklono\u0161\u0107u prve dje\u010dje ljubavi, tu je zaljubljeni Stefan i prekrasna Ana, pa tuga i \u0161kolska klupa kad Stefan i Ana ne sjede skupa. Veoma vje\u0161to i ko kratka gatka autor se kao ovla\u0161 i socijalnih razlika la\u0107a. Ne zaboravlja vrijednost narodne pjesme i zna\u010denja Kraljevi\u0107 Marka i daje kroki svoga djeda koga zanima najvi\u0161e na svijetu ba\u0161 ta narodna pjesma. Jovica u pjesmama vje\u0161to zna nacrtati recimo mrava, kome je dosta mukotrpnog rada pa bi htio najvi\u0161e na svijetu da se malo odmara. Tu se na\u0161ao i njegov pas prelijep i vjeran i pravi drug imenom Laki (Lucky iliti Sre\u0107ko) kojeg Jovica i u pjesmi i u \u017eivotu mazi i pazi. Nije zaboravio ni Bijelu p\u010delu ni onu iz ma\u0161te ni ovu iz na\u0161e Rijeke koja stvara kulturni med i dobija pohvale lijepe. Tu ima i li\u010dnosti iz povijesti kao \u0161to je Kara\u0111or\u0111e i njegovi od blata topovi, a zna\u010denje Nikole Tesle za nas i cijeli bijeli svijet, te\u010de iz stiha u stih kao pravi med. \u0160to re\u0107i vi\u0161e nego da je \u010darobni dje\u010dji svijet jo\u0161 jedanput ne i zadnji put na najljep\u0161i na\u010din ispod Jovi\u010dinog pera obogatio dje\u010dji a i na\u0161 duhovni svijet. Zanimljive su i njegove pjesme, Dopunjalke gdje je \u010ditaocu ostavljena mogu\u0107nost da dopuni zavr\u0161etak stiha i na taj na\u010din omogu\u0107i sukreativnost \u010ditalaca da zavr\u0161e stih prema svojoj vlastitoj volji, koliko mu to ma\u0161ta dozvoli.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Eto toliko, a sada bi pone\u0161to rekla o njegovoj poeti\u010dnoj zbirci naslovljenoj \u201dIstrgnuti rukopis\u201d popra\u0107en sjanim ilustracijama Olje Ivanjicki \u2013 svjetski poznate slikarice i skulptorice \u010dija se djela nalaze u mnogim galerijama i muzejima poput Metropolitena u New Yorku, Muzeja modernih umjetnosti u New Yorku, Nacionalne galerije u Washingtonu, Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, itd., a evo OVDJE u ovoj Jovi\u010dinoj knjizi…<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Knjiga zapo\u010dinje pjesmom jednostavnog naslova \u201dJabuka\u201d. U njoj je sva rumen sunca, u njoj je zna\u010denje \u017eene, zna\u010denje koje je kompliment i za \u017eenu i za jabuku u isto vrijeme i jedno iz drugog proizlazi gotovo simultano. I tu je odmah vidljiv pjesnik, autor prepoznatljiv svima onima koji su ga \u010ditali ili \u0107e ga \u010ditati. On ljubi \u017eenu, nalazi je svuda u prirodi, djeli\u0107e \u017eenskog bi\u0107a vidi u jezeru, u srni, u procjepu sna i jave, u svom nemiru, u osje\u0107anju vremena koje prolazi ili biva zaustavljeno ljepotom \u017eene, puninom ljubavi na tom putu od \u017eivota do smrti, \u0161to je kratka biografija svih nas. Jer ako vrijeme prolazi, \u0161to ga mo\u017ee ako ne ljubav, bar na \u010das zaustaviti, te da se mo\u017ee u ljubav i ljepotu utoniti i ako terba izgubiti se. \u017dena je u Jovi\u010dinoj poeziji vje\u010dna, ona je simbol postojanja i istovjetna je s ra\u0111anjem i umiranjem dana na nebu \u017eivota; jednom rije\u010dju, ona je simbol vje\u010dnosti.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 No valja re\u0107i da autor promatra i sudjeluje u ovom svijetu otvorenih o\u010diju i \u010dula. On zapa\u017ea i misli sjemenku, jabuku, svoj rodni kraj, more, vodu, u letu gotovo poludjelu pticu, on dodiruje tajnu i tra\u017ei joj smisao i snagu, on smrti dodaje labu\u0111u bjelinu, drvetu posu\u0111uje svoju krv i poistovje\u0107uje se s njegovim korijenom; u njemu te\u010de zavi\u010dajna rijeka i kao on to lijepo re\u010de na \u010dijem brijegu njegova zavi\u010dajna du\u0161a kle\u010di. Njegova zaljubljenost u prirodu ogleda se i izvan zavi\u010daja, svuda gdje se priroda rasko\u0161no otvorila i sebe ostvarila. Takva je pjesma \u201dBledsko jezero\u201d \u010diji stihovi zavr\u0161avaju nesebi\u010dnim optimizmom kada ka\u017ee … Zaista, zra\u010dna i \u010dista lepota vra\u0107aju veru u smisao \u017eivota. To\u010dka. Tu se vi\u0161e ni\u0161ta ne bi smjelo re\u0107i.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Lijepe su i pjesnikove pjesme u prozi koje svakako nose svoje poetsko ruho. O njima ne\u0107u govoriti mnogo, jer sam mo\u017eda i previ\u0161e odu\u017eila nego samo bih se dotakla zadnje, a koja ima naslov Ru\u017ee za Agnje\u0161ku Sola\u017e i moju majku. Pjesnik se \u0161eta s unukom poznatog poljskog pjesnika jedne ledene var\u0161avske ve\u010deri. Na kraju ulice jedna postarija gospo\u0111a sva promrzla nudi mu buket ru\u017ea. Ta gospo\u0111a podsje\u0107a ga na njegovu majku koja je mnoge zimske dane provela na pijaci e da bi mogla \u0161kolovati svoju djecu. Meni je ta pjesma izazvala suze, \u010dak mi se oteo jecaj. A za\u0161to? Jer je to bi\u0107e na uglu jedne var\u0161avske ulice, gotovo bezli\u010dno i skoro promrzlo u par poteza doseglo simbol majke na bilo kojem dijelu svijeta i u bilo kojem trenu bilo \u010dijeg \u017eivota.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Hvala ti Jovice za ovo divno osje\u0107anje, za lijepe stihove, za bunar ljubavi iz kojeg \u0107e\u0161 uvijek talentirano izroniti.<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Hvala i vama na strpljenju. Eto toliko o Jovi\u010dinoj poeziji s oje strane…<\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Dragica Tori\u0107-Drenovac<\/em><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Rijeka, 28. 6. 2005.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u00a0 \u00a0 \u00a0Prije svega htjela bih vas lijepo i srda\u010dno pozdraviti i re\u0107i rije\u010d koju o poeziji Jovice \u0110ur\u0111i\u0107a, pjesnika i mog dugogodi\u0161njeg prijatelja. Kako nisam kriti\u010dar niti se time bavim, a kako ponekad i moja lira tiho zasvira, odazvala sam se Jovi\u010dinoj \u017eelji da dadem svoj obol pri promociji njegovih dviju zbirki, za velike i male kako se to obi\u010dno ka\u017ee. Prva zbirka, ako \u0107emo tim redom,\u00a0 veoma je ljupka, dra\u017eesna i graciozna naslova \u201d\u017dirafa \u017deraldina\u201d, u samom <\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[9],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/236"}],"collection":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=236"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/236\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2115,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/236\/revisions\/2115"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=236"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=236"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=236"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}