{"id":2396,"date":"2014-07-06T15:31:59","date_gmt":"2014-07-06T15:31:59","guid":{"rendered":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/?p=2396"},"modified":"2014-07-06T15:33:47","modified_gmt":"2014-07-06T15:33:47","slug":"uciteljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/?p=2396","title":{"rendered":"U\u010cITELJICA"},"content":{"rendered":"<p><span class=\"prettyspan\">Njena <\/span> duga, p\u0161eni\u010dna kosa, tako blizu zarumenjenog de\u010dakovog lica, pada na belinu papira. Na njemu se nalazi mnogo brojki, razlomaka, zagrada, tako dosadnih i nerazumljivih. Ona obja\u0161njava, trudi se. On je nezaintersovan. Ona povremeno mi\u010de taj meki slap od zlatastih vlasi, zati\u010de ih za u\u0161i, ali bez uspeha. Kosa se ponovo prosipa tamo gde je i bila.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Gospo\u0111ica <\/span> lepo miri\u0161e, njen beli vrat, lice i kosa. De\u010dak, ve\u0107 lepo oblikovan u mladi\u0107a, puca od zdravlja, ne \u010duje \u0161ta mu ona govori. Odsutan je i s vatrom u \u010delu. Njega ne zanima zbog \u010dega je ona tu, ali mora da slu\u0161a. Opijen je njenim mirisom i budan je sanja.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Vani <\/span> je prole\u0107e. Kroz otvoren prozor vide se divna ljubi\u010dasta bademova stabla u cvatu. U kapima ki\u0161e koja je tek malo poprskala grane presijava se prepodnevno sunce. Poneka latica odleti na vetru koga gotovo i da nema. Tiho je. Samo glas lepe gospo\u0111ice, dok obja\u0161njava na\u010din re\u0161enja te\u0161ke jedna\u010dine, lomi se kao kristal u sobi.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Gospo\u0111ica <\/span> zna da je poduka zadocnela, ali radi zdu\u0161no ono za \u0161ta je pla\u0107ena. Shvata kako on ni\u0161ta ne razume, kako se i ne trudi. Kao i da nije tu, barem mislima je negde daleko.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u2013 <\/span> Pa zar ni ovo ne mo\u017ee\u0161 da re\u0161i\u0161? \u2013 ljuti se. \u2013 Ti si jednostavno lenj i neodgovoran.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Mora <\/span> da otrpi te re\u010di.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Upravo <\/span> se prekida san kako ga ona miluje svojim prelepim rukama. Obliva ga rumen, gore mu u\u0161i, u bunilu kao da \u0107e propasti kroz pod. Stid ga je \u0161to ne zna, ali njega ne zanima matematika, njega zanima ona. Pogled mu je uko\u010den u razrez na njenoj bluzi sa cveti\u0107ima, tamo me\u0111u glatku udolinu njenih \u0161iljastih grudi. Pada u duboko o\u010dajanje, nije svoj. Gori. Najradije bi pobegao kroz prozor, u travu, me\u0111u cve\u0107e i tako oslobo\u0111en da sanja o prelepoj\u00a0 gospo\u0111ici.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/U\u010diteljica.jpg\"><img loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-medium wp-image-2398\" title=\"U\u010diteljica\" src=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/U\u010diteljica-300x295.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"295\" srcset=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/U\u010diteljica-300x295.jpg 300w, https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/U\u010diteljica-1024x1007.jpg 1024w, https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/U\u010diteljica.jpg 1522w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a><\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Zadaje <\/span> mu sasvim lak zadatak. To mora da \u0107e znati re\u0161iti. Ali, avaj, on ni tako jednostavnu stvar ne razume. O\u0161inula ga je pogledom britkim kao ma\u010d. Sada je ve\u0107 potpuno iznervirana. Podi\u017ee pogled na skupoceni name\u0161taj, najnoviji ra\u010dunar, prostranu sobu koju upravo pre njenog dolaska uredila ku\u0107na pomo\u0107nica (mimoi\u0161le su se), kristalni luster, a onda bespomo\u0107no gleda u vrt i stabla na kojima su veliki pupovi i prvi listovi. Neka ptica peva, ali je ne vidi.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u2013 <\/span> Hajde jo\u0161 jednom \u2013 ka\u017ee kad se malo smiri. \u2013 Potrudi se!<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">On <\/span> i dalje kao da je ne \u010duje. Ipak, \u010dini joj se, nemo\u0107no i posti\u0111eno gleda u pod. Ne zna \u0161ta da misli o njemu.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u2013 <\/span> Mo\u017ee\u0161 ti to \u2013 samo \u0161to ga ne moli. \u2013 Tako je jednostavno.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">A <\/span> iz njega kao da je i\u0161\u010dilela i poslednja snaga.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Spas <\/span> dolazi s otvaranjem vrata, barem za neko vreme, na \u0161to odmah ustaje, jer navodno mora u toalet. Njegova majka, visoka brineta, spu\u0161ta na sto\u010di\u0107 tacnu s dve porcelanske \u0161oljice, zdjelicama za kafu, mleko i \u0161e\u0107er.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Za <\/span> to vreme de\u010dak u kupatilu, spu\u0161tenih pantalona do kolena, tupo gleda u ogledalo ne obra\u0107aju\u0107i pa\u017enju na ono \u0161to se doga\u0111a nad umivaonikom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Njena duga, p\u0161eni\u010dna kosa, tako blizu zarumenjenog de\u010dakovog lica, pada na belinu papira. Na njemu se nalazi mnogo brojki, razlomaka, zagrada, tako dosadnih i nerazumljivih. Ona obja\u0161njava, trudi se. On je nezaintersovan. Ona povremeno mi\u010de taj meki slap od zlatastih vlasi, zati\u010de ih za u\u0161i, ali bez uspeha. Kosa se ponovo prosipa tamo gde je i bila. Gospo\u0111ica lepo miri\u0161e, njen beli vrat, lice i kosa. De\u010dak, ve\u0107 lepo oblikovan u mladi\u0107a, puca od zdravlja, ne \u010duje \u0161ta mu ona <\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[7],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2396"}],"collection":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2396"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2396\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2401,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2396\/revisions\/2401"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2396"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2396"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2396"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}