{"id":2400,"date":"2014-07-06T15:38:24","date_gmt":"2014-07-06T15:38:24","guid":{"rendered":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/?p=2400"},"modified":"2014-09-15T18:19:22","modified_gmt":"2014-09-15T18:19:22","slug":"rusenje-poezije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/?p=2400","title":{"rendered":"RU\u0160ENJE POEZIJE"},"content":{"rendered":"<p><span class=\"prettyspan\">Imala <\/span> \u00a0je plavu haljinu, ta mr\u0161avica, lepr\u0161avu! I belu vestu, laganu i kratku, koja se kop\u010dala sa tek dva-tri dugmi\u0107a pri samom dnu, tako da su joj se grudi i dugi vrat posebno isticali u velikom izrezu. Ta mala i tanka vestica uz haljinu nalazila se tu vi\u0161e za ukras nego \u0161to je slu\u017eila svrsi. Bila je \u017eivahna i razigrana, isticala se u mno\u0161tvu tih devoj\u010dica koje su cupkale i pljeskale u ritmu muzike. Telo joj be\u0161e meko i vitko i niste mogli da je ne zapazite. Stajala je u prvom redu, odmah do pozornice. U njenim skladnim pokretima, tela i ruku, bilo je neke posebne dra\u017eesnosti. Videlo se da ose\u0107a i do\u017eivljava muziku, u\u017eiva u njoj, vi\u0161e i na drugi na\u010din od ostalih.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">U <\/span> jednom trenutku, sede\u0107i s grupom pisaca levo na pozornici, David se zapitao \u0161ta on tu radi. Kakvog smisla ima njihov boravak me\u0111u tim mladim ljudima koji, videlo se to, u\u017eivaju u veoma dobroj svirci orkestra i ne lo\u0161em pevanju lepu\u0161kaste peva\u010dice, a kao i da nisu ne\u0161to posebno zainteresovani za ono \u0161to su oni \u010ditali u pauzama. Tada su svi prestajali da ple\u0161u, sedali bi na mesta, slu\u0161ali momka koji je samostalno i izvrsno svirao gitaru prate\u0107i njih u \u010ditanju poezije.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u201dOni <\/span> sigurno danas ne \u010ditaju pesme\u201d, razmi\u0161ljao je David. \u201dAko \u010ditaju bilo \u0161ta.\u201d<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">I<\/span> sam nije zapamtio i zapazio ni\u0161ta \u0161to su \u010ditale njegove kolege i \u0161to bi posebno pobudilo njegovu pa\u017enju, ali to je bio njegov problem koga je bio svestan. \u010cesto bi u takvim trenucima shvatio kako je odlutao mislima i kako ne slu\u0161a ono \u0161to drugi \u010ditaju. Mislio je da je to isto i kod njih. Nije da tu nije bilo dobrih pesama, pored sve te nerazumljive i hermeti\u010dke poezije, ali ona sigurno nije bila za ovaj trenutak, mesto i razigranu mladost. Kada je do\u0161lo do novog reda \u010ditanja kako je to organizator zamislio, u pauzi izme\u0111u muzi\u010dkog bloka, odlu\u010dio je da pro\u010dita neke svoje druk\u010dije pesme, nastale u ranijem vremenu njegovog stavrala\u0161tva koje su provereno kod publike izazivale pa\u017enju. Bile su to pesme posve\u0107ene jednoj devojci sli\u010dnoj mr\u0161avici. Govorio ih je napamet i mogao je pa\u017eljivije da vidi reakciju slu\u0161alaca, naro\u010dito devojke u plavoj haljini. U\u010dinilo mu se da ona veoma pa\u017eljivo slu\u0161a i da je njen aplauz iskren i glasan. Sedaju\u0107i u\u010dinilo mu se da ga posmatra i sme\u0161i se dugim osmehom.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Za <\/span> vreme zakuske nakon ve\u010deri, ona se nekako na\u0161la u njegovoj blizini i nakon \u0161to su se upoznali, pohvalila se kako je u predsedni\u0161tvu kluba i ona inicijator ovog susreta. Slu\u0161ao je pa\u017eljivo njenu pri\u010du i nije odoleo da je ne upita \u0161ta misli o pesmama koje su on i njegove kolege \u010ditali.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u2013 <\/span> Vi sigurno mislite da \u0107u vam samo iz kurtoazije re\u0107i da mi se ono \u0161to ste vi \u010ditali svi\u0111a.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Lice<\/span> joj se razlilo u \u0161irok osmeh a iz o\u010diju, krupnih i plavih kao nebo, blesnuo je \u010dudan sjaj. Nije mogao da odvoji pogled od nje, posebno od njenih stalno nasmejanih usta, blago rumenih i sjajnih od ovih novih sjajila koje devojke danas upotrebljavaju.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u2013 <\/span> Nije tako \u2013 nastavila je. \u2013 Istina je, sve se manje \u010dita i nisu za to krivi televizija i internet kako se misli, nego \u0161to se \u0161tampa sva\u0161ta. Sve je vi\u0161e knjiga, a sve manje vrednih koje bi pobudile pa\u017enju.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Gledao <\/span> je znati\u017eeljno, pomalo iznena\u0111en njenim re\u010dima. Povremeno je ljupkim pokretima trzala glavu kako bi makla dugu kosu s lica i zabacila je iza le\u0111a. Ta mr\u0161avost uop\u0161te nije smetala njenoj lepoti, a svi\u0111ala mu se jo\u0161 vi\u0161e zbog toga \u0161to je govorila.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u2013<\/span> Ho\u0107ete li biti iznena\u0111eni ako vam ka\u017eem da u na\u0161oj ku\u0107i imamo nekoliko va\u0161ih zbirki? \u2013 upitala je gledaju\u0107i ga pravo u o\u010di.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u2013<\/span> Ooo&#8230; \u2013 promucao je ipak iznena\u0111en.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u2013<\/span> Zahvaljuju\u0107i majci \u2013 dodala je. \u2013 Znate, u na\u0161oj ku\u0107i svi \u010ditaju. Jedna mi je posebno prirasla srcu. I majka na poseban na\u010din voli tu zbirku. Iz nje ste \u010ditali pesme ve\u010deras pri kraju.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Navode\u0107i <\/span> njen naslov, koji ni jednog trenutka to ve\u010de nije spomenut, uverio se da govori istinu. Sve vi\u0161e mu se svi\u0111ala ta neobi\u010dna devojka, tanka kao trska.<\/p>\n<p>\u2013 Da li bi bilo neumesno \u2013 rekao je suspregnuto u jednom trenutku \u2013 ako bih te pozvao u kratku \u0161etnju pored mora?<\/p>\n<p>\u2013 Ne, za\u0161to bi bilo \u2013 osmehnula se ponovo. \u2013 I sama sama sam to po\u017eelela.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Kada <\/span> mu je u \u0161etnji iznenada odrecitovala gotovo celu jednu njegovu pesmu, njegovom iznena\u0111enju i zadovoljstvu nije bilo kraja i priznao joj je kao se ve\u010deras pitao \u0161ta on to radi na toj pozornici. Sada vidi da nije bilo uzalud.<a href=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/Ru\u0161enje-poezije.jpg\"><img loading=\"lazy\" class=\"alignleft size-medium wp-image-2405\" title=\"Ru\u0161enje poezije\" src=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/Ru\u0161enje-poezije-300x265.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"265\" srcset=\"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/Ru\u0161enje-poezije-300x265.jpg 300w, https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/Ru\u0161enje-poezije-1024x906.jpg 1024w, https:\/\/jovicadjurdjic.com\/wp-content\/uploads\/2014\/07\/Ru\u0161enje-poezije.jpg 1690w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><\/a><\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Kasnije<\/span>, sede\u0107i na klupi, zagledani u svetlost morske dubine i poneku uronjenu zvezdu i u vodi i na nebu, ose\u0107aju\u0107i njene tanke ruke kao puzavice oko svog vrata, uspenu\u0161ane krvi i tela na kraju letnjeg dana, setio se da je upita:<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u2013 <\/span> En, kako ti je prezime?<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Odgovorila <\/span> mu je tiho i umilno.<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u010cuv\u0161i <\/span> ga zadrhtao je i zastao odmaknuv\u0161i lice od njenog vrata, gledaju\u0107i je pravo u o\u010di. Njene jamice pored usana, na blistavom i glatkom licu, ostale su zale\u0111ene kada je rekao:<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">\u2013 <\/span> Oprosti!<\/p>\n<p><span class=\"prettyspan\">Sedeo <\/span> je potom oborenog pogleda pored nje s vatrom u \u010delu. Odjednom se sru\u0161ila sva ona poezija.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Imala \u00a0je plavu haljinu, ta mr\u0161avica, lepr\u0161avu! I belu vestu, laganu i kratku, koja se kop\u010dala sa tek dva-tri dugmi\u0107a pri samom dnu, tako da su joj se grudi i dugi vrat posebno isticali u velikom izrezu. Ta mala i tanka vestica uz haljinu nalazila se tu vi\u0161e za ukras nego \u0161to je slu\u017eila svrsi. Bila je \u017eivahna i razigrana, isticala se u mno\u0161tvu tih devoj\u010dica koje su cupkale i pljeskale u ritmu muzike. Telo joj be\u0161e meko i vitko <\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[7],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2400"}],"collection":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2400"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2400\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2426,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2400\/revisions\/2426"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2400"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2400"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2400"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}