ZAKASNJELI TRUBADUR<\/p>\n
(Jovica \u0110ur\u0111i\u0107: Usnula djevojka, Svjetlost, Sarajevo, 1974)<\/p>\n
Zbirka stihova Jovice \u0110ur\u0111i\u0107a Usnula devojka sa\u010dinjena je od uvodne pjesme Kutija moje ti\u0161in<\/em>e i ciklusa: Nevinih o\u010diju<\/em>, Peteljka ljubavi<\/em> i Usnula devojka<\/em>. U svom poetskom prvijencu \u0110ur\u0111i\u0107 je ispjevao himnu \u017eeni. Ovaj zakasnjeli trubadur poku\u0161ao je da ovaploti svoja vi\u0111enja njenog himeri\u010dnog bi\u0107a. \u0110ur\u0111i\u0107eva lirika sadr\u017ei neku iskonsku raspjevanu milozvu\u010dnost. U tom pogledu, ova zbirka se donekle odvaja od okvira suvremene bosanskohercegova\u010dke poezije, koja je ve\u0107im dijelom zabavljena meditiranjem o egzistentnim pitanjima \u010dovjekova polo\u017eaja na zemlji i u kozmosu, zaogrnuta izvjesnom trpkom spoznajom o nemogu\u0107nosti vedrog bitisanja u svijetu. \u0110ur\u0111i\u0107eva svijetla, romanti\u010darski zvu\u010dna lira odzvanja trubadurski toplo i prisno, \u010dak ohrabruju\u0107e. Pjesnik u ljubavi iznalazi uto\u010di\u0161te, vedrinu zbog koje vrijedi \u017eivjeti. On je u svoju liriku isto\u010dio \u010dar unutarnjih sazvu\u010dja. Ljubav prema \u017eeni je osnovni motiv, izvori\u0161te iz kojega se ra\u0111aju pjesme. Ima u \u0110ur\u0111i\u0107evim stihovima ushi\u0107enih, iskrenih podrhtaja i usplahirenosti (Dolazi\u0161 s mirisom bilja). U tri pjesme (Bele\u0161ka o devoj\u010dici, Devoj\u010dica i Ljubav devoj\u010dice) pjesnik je otkrivao svu plemenitost nevinosti i naivnosti, \u010dednosti, \u010disto\u0107e i prirodnosti djevoj\u010dice. Stoga tri pomenute pjesme \u010dine malu trilogiju, svojevrsni hvalospjev bezazlenosti koju simbolizira djevoj\u010dica. Najtipi\u010dnija pjesma iz te trilogije je sonet Devoj\u010dica:<\/p>\n <\/p>\n Njene su grudi kao dve maju\u0161ne ptice<\/p>\n Stidljivo skupljene u haljini ko u rosi<\/p>\n Kao boja bakra svetlosti joj u kosi<\/p>\n Dok prolazi nemirnim korakom devoj\u010dice<\/p>\n <\/p>\n Ona ima o\u010di pogleda bistrog bez tajni<\/p>\n I ruke nevine kao ne\u017ene cvetove jutra<\/p>\n Dok stoji tako na plo\u010dniku i posmatra<\/p>\n Taj svet koji se mi\u010de svet sjajni<\/p>\n <\/p>\n \u017dalim je \u0161to \u0107e jednom ipak da spozna<\/p>\n Da \u017eivot nije bajka mladosti i ljubav<\/p>\n \u0160to \u0107e jednom i za gor\u010dine da dozna<\/p>\n <\/p>\n Kad ode dan prvog korza prvog plesa<\/p>\n Prvog poljupca koji joj se u\u010dinio ubav<\/p>\n Kad se na sve to iznenada spusti zavesa.<\/p>\n <\/p>\n \u0110ur\u0111i\u0107 u zbirci Usnula devojka traga za ljubavlju, za svojim idealom iz snova. Ba\u0161 zbog tog ustrajnog variranja motiva ljubavi, njegova je zbirka tematski i motivacijski uska. Ako i nije tematski raznovrsna i bogata, \u0110ur\u0111i\u0107eva knjiga stihova je, s druge strane, koherentna, jer je postulirana na \u010dvornom osje\u0107anju \u2013 osje\u0107anju ljubavi. To je najbolje i najpotpunije ispoljeno u ciklusima Peteljka ljubavi i Usnula devojka. Ciklus Peteljka ljubavi posve\u0107en je Nepoznatoj. To je specifi\u010dan vijenac soneta, u kojem se soneti organski vezuju tako \u0161to su gotovo svi zavr\u0161ni stihovi prethodnih ujedno i po\u010detni stihovi narednih soneta. \u0110ur\u0111i\u0107evi stihovi obiluju senzualno\u0161\u0107u i diskretnim erotizmom. On svjedo\u010di o ti\u0161ini i grudima drage (Ti\u0161ina), pjeva o \u0107utnji (Zapaljene ptice), o veselju i nje\u017enosti (Praznik veselja), govori o pokretima i oblinama Nepoznate (Miris jeseni). Ustremljuje se prema cilju (Van vremena), vapi za Nepoznatom (Na dnu zdenca), \u010dezne za putovanjima (U hlorofilu), sniva o \u0161etnjama sa \u017eenom (Uvala ti\u0161ine), utapa se u snove i putovanja (Krug plavetnila) i budi snivanu dragu (Peteljka ljubavi).<\/p>\n <\/p>\n U \u0110ur\u0111i\u0107evom pjesni\u0161tvu nema eruptivne, strasne, stradala\u010dke, ljubavi. Njegovi melodiozno-umilni stihovi sadr\u017ee izvjesnu pri\u010dala\u010dku crtu koja nije dovoljno zgusnuta. Pjesme odzvanjaju pjevnim ritmom, li\u010de na kantilene; u njima ima sentimentalno ganutljive zadivljenosti, koja se ponekad iskazuje povr\u0161no-naivnim stilskim sredstvima. Pjesnik progovara najiskrenije, ne podvrgavaju\u0107i svoj umjetni\u010dki glas shemi i \u0161ablonama, u najboljim pjesmama zbirke:<\/p>\n Leto, Usnula devojka i Nakon mnogo leta:<\/p>\n <\/p>\n Nizdol prolaze \u017eene tihe kao da \u0107e u svetili\u0161te<\/p>\n U pozla\u0107enim uvojcima kose pronose po jedno<\/p>\n sunce<\/p>\n Umorne od \u017ee\u0111i i puta te\u0161ke su im prazne<\/p>\n kotarice<\/p>\n \u010cini nam se svela dolina \u0107e pre\u0107i u pepeli\u0161te<\/p>\n (Leto)<\/p>\n <\/p>\n Ili:<\/p>\n <\/p>\n Neka se produ\u017ei san u miris u slapu kose<\/p>\n Nevinost na usnama mir u tankom pojasu<\/p>\n <\/p>\n Odmaknite se: cvetovi su se propeli za krunu<\/p>\n Ne gazite ih ne budite je ne govorite ni\u0161ta<\/p>\n (Usnula devojka)<\/p>\n <\/p>\n Ili:<\/p>\n <\/p>\n Daleko u meni jo\u0161 peva malinovo leto<\/p>\n O kako je meka i topla ubava maj\u010dina ruka<\/p>\n Bogomoljo sveta kapijo draga prima li me<\/p>\n rodna luka<\/p>\n Ili sam samo no\u0107 ti\u0161ina i posramljeno pseto<\/p>\n (Nakon mnogo leta)<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n U \u0110ur\u0111i\u0107evom pjesni\u0161tvu ima manira, raspjevanosti i neravnina. Stoga je on \u010desto na povr\u0161ini predmeta i pojava koje opjevava, ne proni\u010du\u0107i u njihovu su\u0161tinu. Ponekad se zadovoljavao samo izvanjskim, faktografskim nabrajanjem, sputan jo\u0161 i formom soneta, kojoj on jo\u0161 kao pjesnik nije dovoljno dorastao. Zato mu ve\u0107ina pjesama, u biti, nije dovoljno produhovljena, optere\u0107ena je naivnim stilskim sjen\u010denjem. Poneke pjesme su barokno kitnjaste i slatkorje\u010dive. U njegovom pjesni\u0161tvu ima mnogo pri\u010de, dakle, suvi\u0161e verbalnih elemenata, koji nisu poetski zasnovani. \u0110ur\u0111i\u0107 je daleko vi\u0161e smioni narator emotivna kova, nego senzibilni lirik odnjegovana pjesni\u010dkog iskaza. Pretrpane epitetima, koji nisu uvijek funkcionalni, ve\u0107 naru\u0161avaju strukturu \u2013 \u0110ur\u0111i\u0107eve pjesme ponegdje djeluju razvu\u010deno, nejezgrovito i prozaisti\u010dki. Pjesnikov govor je u takvim ostvarenjima nedestiliran, neodmjeren, nekultiviran, razbaru\u0161en, mladena\u010dki temperamentan, premalo bru\u0161en i suspregnut. Dijapazon pjesnikovih stilskih sredstava je znatno su\u017een, katkad knji\u0161ki, banaliziran. Primje\u0107uju se neprevazi\u0111eni utjecaji lektire. \u0110ur\u0111i\u0107 uglavnom nije imao dovoljno umjetni\u010dke mo\u0107i da u potpunosti prona\u0111e originalni poetski izraz u svojoj prvoj zbirci. Ali je ipak stvorio nekoliko pjesama koje se izdvajaju kao putokazi.<\/p>\n <\/p>\n \u0110ur\u0111i\u0107eva zbirka je tako ostala u ve\u0107 prepoznatljivim koordinatama, ispovjednih, ljubavnih pseudoromanti\u010darskih svjedo\u010danstava ne otvaraju\u0107i kao cjelina \u0161ire pjesni\u010dke vidike.<\/p>\n <\/p>\n „PUTEVI“, Banja Luka, XXI, (septembar \u2013 oktobar) 1975. str. 406-408<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" ZAKASNJELI TRUBADUR (Jovica \u0110ur\u0111i\u0107: Usnula djevojka, Svjetlost, Sarajevo, 1974) Zbirka stihova Jovice \u0110ur\u0111i\u0107a Usnula devojka sa\u010dinjena je od uvodne pjesme Kutija moje ti\u0161ine i ciklusa: Nevinih o\u010diju, Peteljka ljubavi i Usnula devojka. U svom poetskom prvijencu \u0110ur\u0111i\u0107 je ispjevao himnu \u017eeni. Ovaj zakasnjeli trubadur poku\u0161ao je da ovaploti svoja vi\u0111enja njenog himeri\u010dnog bi\u0107a. \u0110ur\u0111i\u0107eva lirika sadr\u017ei neku iskonsku raspjevanu milozvu\u010dnost. U tom pogledu, ova zbirka se donekle odvaja od okvira suvremene bosanskohercegova\u010dke poezije, koja je ve\u0107im dijelom zabavljena meditiranjem o <\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[9],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3179"}],"collection":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3179"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3179\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3180,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3179\/revisions\/3180"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3179"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3179"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3179"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}