LIPOV CVIJET<\/p>\n
U tom naselju, koje nije bilo ni ko\u010doperni gradi\u0107 ni staro selo, nedjeljom je vladala ti\u0161ina. Zimi jeziva, studena, prazna kao ravnica, a ljeti topla od smirene \u017eute pra\u0161ine. Nedjeljom, ljudi su\u00a0 se bavili stvarima o kojima ne ovisi \u017eivot, ali zato daju opravdanje dokolici. Tako su se upu\u0107ivali na udaljene njive da vide boju usjeva kojega nisu obi\u0161li otkako su zrna ba\u010dena u zemlju. Spu\u0161tali su se sa strepnjom u vodoplavne livade \u010diju svilenkastu travu nerijetko zagu\u0161i mulj i povalja nabujala rijeka. Ili su vodili njima svojstven razgovor ispod ne\u010dijeg prozora, slu\u010dajno tu zaustavljeni, bez dubljeg zna\u010denja i razloga. Mno\u0161tvo stvari pobu\u0111ivalo je njihovu pa\u017enju nedjeljom, ali je usprkos svemu najmo\u0107nija bila ta ti\u0161ina kada se pojave i glasovi toliko razlikuju od svakodnevnog va\u0161ara. \u010cak i vonj naselja kao da je no\u0107u od subote na nedjelju provjetren. Mirisi su bla\u017ei, ne izazivaju grimase i podrhtavanje nosnica.<\/p>\n
\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u010cesto su tog ljeta njih dvoje posje\u0107ivali njenog strica, \u017eupnika u naselju. Kad mu je prvi put predlo\u017eila da je prati u \u017eupni dvor, solidnu jednokatnu zgradu \u010dije se prostrane sobe nisu dale naslutiti s ulice, on je jedva pristao. Tog \u010dasa u\u017easno ga se dojmila profesija njenog strica. Zaokupe ga razli\u010dite misli, a me\u0111u njima i ona koja je podvla\u010dila razliku izme\u0111u njega, studenta filozofije i seoskog sve\u0107enika. Da poka\u017eu koliko su im opre\u010dni pogledi, dovoljno je samo da se izjasne o jabuci koja pada sa stabla: za\u0161to pada, tko je to naredio i koji je smisao toga? Ne\u0107e li ga njen stric upitati izvr\u0161ava li svoje kr\u0161\u0107anske du\u017enosti? Ho\u0107e li na\u0107i strpljenja da slu\u0161a pou\u010dnu lekciju jednog popa? Poku\u0161at \u0107e razgovor, ako do njega do\u0111e, navesti na obi\u010dne stvari, \u0161to dalje od politike, filozofije i vjere. On nema namjeru da ikoga preodgaja. \u0160utjet \u0107e da se ne bi zaboravio i dao zavesti sna\u017enim dokazima znanosti.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Pokazalo se da su njegove bojazni suvi\u0161ne i da dolaze zbog nepoznavanja prakti\u010dnog \u017eivota. Njen je stric bio odan i revnostan bo\u017eji sluga pred oltarom, u bogatom misnom ruhu, inspiriran poslanicama i parabolama evan\u0111elista, vinom koje je pio iz kale\u017ea, dok se u svom gospodarskom dvori\u0161tu, gdje su ga zatekli da napaja \u017eednu kravu, nije \u010dinio nimalo uzvi\u0161en, u tajne neba upu\u0107en zamjenik samog Svevi\u0161njeg.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ono \u0161to mu se najvi\u0161e svi\u0111alo kod strica, a od \u010dega je najvi\u0161e strepio, bilo je spokojno osloba\u0111aju\u0107e pona\u0161anje \u010dovjeka koji se nije posvetio isklju\u010divo zamornim crkvenim obredima, ve\u0107 izme\u0111u njih \u010dita ateisti\u010dki „Gospodarski priru\u010dnik“, tovi posebnom smjesom krdo svinja, skuplja koko\u0161ja jaja po sjeniku i ispod jasala, u prolje\u0107e preta\u010de vino, sam \u010disti staju, a na\u0111e vremena za pastvu, za karmine, kr\u0161tenje novoro\u0111ena\u010dadi i jedanput mjese\u010dno za \u0161i\u0161anje kose kod brice, Tome Janzeka u obli\u017enjoj varo\u0161i. Nije pred njim trebalo birati rije\u010di, kri\u017eati se, prekomjerno \u010duditi, uzdisati bogobojazno i uop\u0107e licemjerno se ponavljati. Saslu\u0161av\u0161i poruku koju je donijela Marija, a koja se odnosila na \u0161esto prskanje vinograda, on ih oboje pozove u kuhinju, iznese staromodni kr\u010dag pun vina i tanjur kola\u010da s makom i jabukama. Njegova kuharica bija\u0161e susjeda Matilda \u010diji je mu\u017e bio zvonar, sakuplja\u010d milodara i u\u017eiga\u010d svije\u0107a. S tim \u010dovjekom ne bija\u0161e te\u0161ko razgovarati. Znao je o svemu dosta, \u010dak previ\u0161e za \u017eupnika i du\u0161obri\u017enika jednog tako malenog mjesta. Ostali su dugo kod njega sjede\u0107i na drvenoj klupi u kuhinji, \u010dija velika pe\u0107 i debeli zidovi bijahu obrana od sjeverca.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Nastavili su ga posje\u0107ivati. Njega je to o\u010dito veoma veselilo, jer mu je na vrh glave bilo slu\u0161ati crvenonose crkvene tutore, koji su ga danonimice uznemiravali ni zbog \u010dega. Trebalo je promijeniti nekoliko crijepova na krovu iznad svetog Antuna, popraviti gromobran na zvoniku, izbrisati bogohulne rije\u010di sa zida iznad orgulja – sve pojedinosti o kojima je ve\u0107 pametno odlu\u010deno ali ni\u0161ta nije ura\u0111eno. A s njima dvoma on se odmarao i mo\u017eda, ne priznavaju\u0107i to ni samom sebi, sanjario, te utjehom o kratkotrajnom vijeku svega materijalnog odra\u017eavao dobro raspolo\u017eenje. Oni su opet brzo shvatili da tu tra\u017ee i nalaze zaklon, da bje\u017ee od muke koju je donijelo ovo ljeto, intenzivnije nego ijedno do tada, sve otvorenije isti\u010du\u0107i svoje zahtjeve i sve \u010de\u0161\u0107e gube\u0107i prisebnost. Le\u017eati satima ispod humka i slu\u0161ati razdra\u017eene insekte, mije\u0161ati svoj i tu\u0111i znaoj, kr\u0161iti ruke i dahtati, od bijesa \u010dupati travu pa se potom zavaravati oblacima, plavetnilom, ti\u0161inom, malom mudro\u0161\u0107u odlaganja, oni vi\u0161e nisu bili sposobni, jer su neizbje\u017ena ponavljanja i u ovim umiruju\u0107im radnjama ubrzo dosizala to\u010dku klju\u010danja.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U nedjelju kao da se bilo najte\u017ee obuzdati.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Sjedili su sa stricem sve dok se nije pojavio crkvenjak. Toga \u010dovjeka bija\u0161e lako nagovarati da zastarjelom vojni\u010dkom terminologijom raspreda o Karpatima, svom zarobljeni\u0161tvu u Rusiji i povratku preko Rumunjske.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Vele\u010dasni krene, a oni po\u0111o\u0161e za njim. Ni\u010dim vi\u0161e nije pokazao da mu je stalo do njihovog dru\u0161tva nego do slu\u017eenja ve\u010dernice na koju su dolazile isklju\u010divo starice, ali je izvjesnu slabost otkrio zamoliv\u0161i ih da ga pri\u010dekaju dok ne zavr\u0161i slu\u017ebu. Ostado\u0161e sami u kuhinji. Ni jednom se nisu popeli gore na kat koji je bio sagra\u0111en bez prave potrebe – da \u017eupni dvor bude najve\u0107a zgrad u naselju – jer nikada ovdje nije bilo vi\u0161e sve\u0107enika koji bi ga onda dijelili.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 – \u0160ta \u0107emo gore raditi? – upita uznemirena Marija?<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 – Ni\u0161ta, da vidimo… – re\u010de on i povu\u010de je za ruku drvenim stepenicama na prvi kat.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Zateko\u0161e polumrak u hodniku, iako je jo\u0161 dosta ostalo do no\u0107i. Gore raspored bija\u0161e druk\u010diji nego u prizemlju. Za\u0161kripa da\u0161\u010dani pod. Ustajao uzduh talo\u017eio se na jeziku kao nekakva \u0161kakljiva sluz. Otvori\u0161e vrata prve sobe i glavu pored glave prviri\u0161e unutra. Ogromna, prazna, golih zidova, odbila ih je tako da u nju nisu ni stupili.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 – Idemo dalje – re\u010de ona i kao da ne\u0161to \u017eeli sprije\u010diti, uhvati ga ispod ruke.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 On pre\u010duje to \u0161to je uzbu\u0111enim \u0161apatom rekla te se uputi prema slijede\u0107im vratima. \u010cinilo se kao da ga ni\u0161ta na svijetu ne bi moglo odvratiti da ne otvara ta vrata. \u017durilo mu se da u\u010dini \u0161to je naumio. Ona je poznavala tu vrstu odlu\u010dnosti, ali je vjerovala da \u0107e se zaustaviti na pola puta. Ali ono \u0161to na\u0111o\u0161e u susjednoj sobi djelovalo je na sama \u010dula neobi\u010dnom snagom, koja se nije dala poni\u0161titi. Velike plahte i izvezeni pokriva\u010di za oltar visili su na u\u017eetu i plijenili svojom misti\u010dnom bjelinom koju je usavr\u0161avala misao o svetosti namjene i istodobno \u017eudnja za oskvrnu\u0107em. A u kutu prona\u0111ose i izvor mirisa koji se vio prema njihovim nosnicama i gotovo ih obeznanio: veliku hrpu suhog lipovog cvijeta.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Ni rije\u010dju ona se ne suprotstavi kad on povu\u010de dolje najve\u0107u plahtu i prostre je po razgrnutom lipovom cvijetu, prave\u0107i \u0161utke i usredoto\u010deno najmirisaviji i naj\u010dudniji le\u017eaj.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
LIPOV CVIJET U tom naselju, koje nije bilo ni ko\u010doperni gradi\u0107 ni staro selo, nedjeljom je vladala ti\u0161ina. Zimi jeziva, studena, prazna kao ravnica, a ljeti topla od smirene \u017eute pra\u0161ine. Nedjeljom, ljudi su\u00a0 se bavili stvarima o kojima ne ovisi \u017eivot, ali zato daju opravdanje dokolici. Tako su se upu\u0107ivali na udaljene njive da vide boju usjeva kojega nisu obi\u0161li otkako su zrna ba\u010dena u zemlju. Spu\u0161tali su se sa strepnjom u vodoplavne livade \u010diju svilenkastu travu nerijetko zagu\u0161i <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[18],"tags":[],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/66"}],"collection":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=66"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/66\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2832,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/66\/revisions\/2832"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=66"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=66"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/jovicadjurdjic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=66"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}