Slobodan Stanišić, BOGATSTVO PESNIČKIH TEMA (Mala razmišljanja o knjizi „Lepo je biti kod kuće“ Jovice Đurđića)

 

           Mlado čitalište uvek je željno susretanja sa novim delom nekog od svojih pisaca. To je logičan postupak onih koji vole knjigu i rado se prepuštaju druženju sa njenim stranicama. Ako su pisca već sreli ranije, tim bolje, čitanje podseća na susret sa starim prijateljem. Ovo je utisak koji se nameće čitaocu, bez obzira na uzrast, pri čitanju nove knjige pesama Jovice Đurđića. Maštom, inventivnošću, raznovrsnošću tema i motiva, prikazuje se mladom čitaocu kao stari drugar kome se, pri susretu, uvek može istinski obradovati.

            Poznat i kao uspešan pisac knjiga za odrasle, Đurđić u ovom ostvarenju nepokolebljivo ostaje u svetu detinjstva, kreće se među svim onim stvarima koje to životno doba čine bogatijim. Razmaštan i razigran okreće se svim onim stvarima koje čine suštinu ranog životnog doba čija je odlika igra.

            Naslovi odeljaka, a ima ih pet, predstavljaju jasno autorovo usmerenje: „Ljupke kajsije“, “Deda za navijanje“, “Ana neće da spava“, “Tri pingvina, tri pufnice“ i “Mala čajanka“. Tematski različiti, osmišljeni su sadržajima koji čine zaokružene celine. Sve se odvija u krugu porodičnog kutka, dvorišta, avanture, prvih nemira uz neobične priče o čaju. Deci prepoznatljivo i blisko, Kaže: Pažnja, slećem na kosmodrom.

nema mudrolija uvijenih u teške, mladima neprepoznatljive reči, metafore su zaokružene i jasne. Misli su iskazane tečno i precizno a stihovi duhoviti i pažljivo osmišljeni.

            Ostvarenje iz prvog odeljka „Lepo je biti kod kuće“ (što je ujedno i naslov cele zbirke) predstavlja noseću pesmu, temelj Đurđićeve poetike. Ona sadrži potpunu sliku detinjstva, večitu želju za bekstvom iz zatvorenog prostora. U harmoniji dobro organizovane porodice, suština življenja je u toploti kućnog druženja, kud god da se pođe povratak kući je uvek najlepši. Jedino dečak, junak događanja, jedva čeka da izjuri napolje gde ga mami čarolija slobode, trčanja i igre.

            Drugi odeljak „Deda za navijanje“ samim naslovom govori o sadržaju. Uz raznoliki tematski odabir, što je – kako je rečeno – karakteristika čitave zbirke, ovde se uz Deda Mraza, Indijance i gusare, junake svih detinjstava, ističe još jedan – rođeni deda. Poetski je oduvek bila zanimljiva tema ta čudesna ljubav između dede i unuka, koja po snazi spada, svakako, među najače čovekove emocije. U pesmi deda se bavi svojom igračkom zidnim satom postajući tako i sam deda za navijanje:

 

            Deda za navijanje baš je fora!

            Zamenio bi ga i unuk malo.

            Zašto samo on to raditi mora

            I unuku bi to lepo pristajalo…

 

            Na prvi pogled treći odeljak „Ana neće da spava“ obuhvata stihove prvih nemira, što je samo delimično tačno. Lirska osećanja su ovde proširena od onih u kojima je pesnik zaljubljen u Milicu toliko da ni pesmu ne sme da joj pokaže, preko Anine nesanice kojoj je kriva ljubavna idila na malom ekranu, preko ljubavi lepe tetke i markantnog Manojla koji osvaja dečakove simpatije ponašanjem kojim ispoljava razumevanje detinjstva. Ipak, svi su izgledi da je u ovom odeljku pesma koju bi svaka antologija stvaralaštva za mlade mogla poželeti. Naslov glasi „Stara pisma“, a već prva strofa otkriva filozofiju života nekih prohujalih, lepih vremena:

 

            Kose sede, pomalo već gluva,

            U dubini škrinje žute, stare,

            Baka još s velikom pažnjom čuva,

            Dedina pisma kao da su pare…

 

            Četvrti odeljak je pravi mali  pesnikov zoo vrt u kome se druže divlje i pitome životinje gde pesnik koristi priliku da ispolji svoja osećanja nežnosti, pažnje i ljubavi prema svetu i životu koji nas okružuje. U prvoj pesmi po kojoj odeljak i nosi naslov, pingvini, ljupki kao kućni ljubimci kasne u školu, a objašnjenje je:

 

            A oduvek je znano: pingvini sneg vole

            Više od svega, čak i od škole.

 

            Ali pesnik se neće zadržati na Antarktiku već nastavlja kroz šume i polja gde će se družiti sa vukovima, mravima i mravojedima ali i miševima, mačkama, ovcama… Sve je zaokruženo u jedinstven ciklus pesnikovog izmaštanog, deci bezbednog i zanimljivog dvorišta.

            Završni, najneobičniji ciklus „Mala čajanka“ obuhvata pesme o bilju od koga se pripremaju čajevi. Od kamilice do majčine dušice, mirišu ove strofe prijatnim mirisima bakine starinske kuhinje, dobrodošle kad se pojave kijavice ili malo grebanje u grlu. Među svim zdravim napicima odskače pesma o lipi, koja traje cele godine, a veoma se efektno završava:

 

            Sneg zasipa krov i strehu,

            U dan beo i tih

            I kao u dalekom ehu –

            Lipa ulazi u stih.

 

            Eto, poštovani čitaoče, pisac ovih redova prelistao je u vašem društvu celu knjigu, odabravši poneki stih koji mu se posebno dopao. Sad je na vas red, pročitajte i odaberite, najlepša potpora ove poezije biće ako izabrete neke druge, vašem osećanju poezije bliže stihove. Time ova zbirka pesama samo dobija na vrednosti.

            Pesniku Jovici Đurđiću želimo mnogo uspeha ne samo sa ovom knjigom već i sledećim izdanjima. Nadamo se da nećemo dugo čekati do nove knjige koja će, kao i ova, zauzeti svoje mesto u dečjim sobama, gde će uz igračke, biti omiljen, svakodnevni drugar.

U Beogradu, 6. 04. 2008.                        

 Slobodan Stanišić