Ima neobičnih knjiga, neobičnih po opremi, likovnom izgledu, luksuzu, kvaliteti.
Knjiga Jovice Đurđića, Zvezde na uzglavlju, srpskog književnika, koji živi na otoku Krku, po strani od književnih krugova i zbivanja, ali je u stalnom kontaktu s njima, predstavlja osvježenje po mnogo čemu. Autor i izdavač su se pobrinuli da ona skrene pažnju čitaoca na sebe ne samo svojom nadahnutom likovnom opremom, luksuznim izgledom, kakav se rijetko susreće u knjižarskim izlozima već i sa drugim elementima, prije svega kvalitetnim izborom pjesama.
Izabrano je i objavljeno dvanaest najboljih, vrijednih pjesama za odrasle, ovog vrsnog pjesnika: Jabuka, Slap, Devojka i jezero, Mir, more, san, Nepoznata semenka, Kiša i vlati, Zvezde na uzglavlju, Draga, Beleška o devojčici, Oči moje drage dok me ispraća, Dunja ili žena i Devojčica skuplja svoja kolena. Sve je ovdje najbolje kvalitete od pjesama, najkvalitetnijeg papira do kolor ilustracija Olje Ivanjicki. Uložen je veliki trud da knjiga na formatu A4 bude reprezentativna u svakom pogledu. A ona to i jest. Sjajne slike Olje Ivanjicki, njih 24, izvanredno lijepo su se uklopile u ovaj divni projekt. Ne zna se da li je ljepši njen portret autora ili neka od drugih slika rađenih u raznim slikarskim tehnikama. Suradnja pjesnika i slikara dala je bibliofilski vrlo vrijednu knjigu. Zadivljujuću!
Pjesme su pažljivo izabrane. Neopterećen rimovanjem, u pjesmi Jabuka Đurđić je progovorio modernim izrazom, utkao u nju svoju bliskost s prirodom, onu volšebnu vezu koja se javlja kod ljudi pupčanom vrpcom vezanim za selo. To odrastanje u okruženju sa drvećem, voćnjacima, biljem, umreži čovjeka i ambijent s kojim je u dodiru, pa oni kao da dišu istim, zajedničkim plućima, kao da su povezani u zajednički nervni sistem, imaju isti krvotok. /Ja vidim zrnca sunca/ Pretočena u njenu koru/. / Sva se ljupkost skupila/ U luku njenog rumenila/. Tišina dalekog gorja/ Kroz peteljku ušla/…./Tajnim ključevima otvara usta/ I sitni pesak sunca prosipa/.
Jednako je došla do izražaja Đurđićeva kozmička veza s prirodom i u pjesmi Slap. /Ostavljamo prozor otvoren noću i srce/ Godinama. Ko bogovi utišani gledamo/ Gore zvezde bremenite dok se svetlost/ Stropoštava u more bez zvuka koji bi/ Mogao da zalebdi nad kamenjem žala/. Iako naoko prozaična u pjesmi se provlači fina lirska osjećajnost u kojoj je u zadnjoj strofi došla do izražaja pjesnikova ljubavno-erotska tematska sklonost iz koje će se roditi više odličnih ljubavnih pjesama.
Sjajan je sonet Devojka i jezero. Jedan od najljepših u suvremenoj srpskoj književnosti. U njemu se Đurđić dokazuje kao izvrstan versifikator koji umije kroz kratku pjesmu provući i filozofsku misao i erotski naboj. Tu pjesmu prati drugi sonet Mir,more, san, ne tako dobar, ali na zavidnoj visini. Čak i kada pjeva o Nepoznatoj semenki, Đurđić ispoljava svoje izvrsno poznavanje prirode, razumijevanje njene filozofije, on razgovara s njom kao sa ravnopravnim sagovornikom, pokazuje razumijevanje njenih tajni. I jednako dobro vlada sa vezanim stihom kao i onim bez rime, postiže solidnu dubinu kazivanja.
Kiša i vlati, također je sjajan sonet. Možda nešto manje dobar nego onaj Devojka i jezero, jer je okrenut samo životu, slikanju života i opojnosti s plesom, životu onakvom kakav on jest, njegova folozofija nije tako duboka kao ovog drugog. I ovdje je prisutan neskriven erotski naboj: …/Mokra kosa, haljina uz telo pripijena/ …/ Kišna boginja iz koje zrači lepota/ …
Jedna od najljepišh pjesama u Đurđićevom izboru, svakako je pjesma Zvezde na uzglavlju, koja je odredila i naslov knjige. Naravno i tu je prisutna pjesnikova opčinjenost erotikom, to je u priličnoj mjeri Đurđićeva stvaralačka odrednica, ali je to iskazano na veoma suptilan način, suptilnošću koja se može mjeriti samo onom koju nalazimo u slikama Olje Ivanjicki s kojima je ukrašena ova knjiga. Ta suptilnost najistaknutije je prisutna u stihovima: …/Lepota godina u struku/ … i ../Bleda u iščekivanju/ Sledi ona moj pogled/ i put ruku/.
Bez obzira koju pjesmu otvorili i od ostalih, preostalih, u njima je prisutna žena, a uz nju muškarac, lovac i divljač, pritajena ženska opreznost i muška posesivnost, ona ljubavna igra spolova, ta čarolija života, ta volšebna igra dati i uzeti, ta zagonetna muzika traženja i predavanja. U dočaravanju te fine zaigranosti, u opsjeni udvaranja, predavanja i odbijanja, pristanka i izbjegavanja, milovanja riječima i rukama, Đurđić pokazuje vrhunsko majstorstvo, kao slikar kojem je žensko tijelo nepresušan izvor inspiracije, čak i onda kada ga slika iza lagane koprene, koja nema nikakvu drugu svrhu nego da ga učini još privlačnijim, još više erotiziranim.
Nema sumnje više ovih pjesama spada u krug najljepših i najboljih ljubavnih pjesama u srpskoj književnosti, zaslužile su da uđu u najstrožiju antologiju kvalitetne srpske ljubavne lirike, koju bi priredio jak estetičar i dubok istraživač, onaj koji nije površan, ne bi žalio truda ni vremena da se upusti u čitanje mnogih knjiga i odmjeravanja vrijednost pojedinih pjesama.
Knjiga ilustrirana sjajnim slikama Olje Ivanjicki, rađenim u raznim slikarskim maretijalima i tehnikama, studiozno odabranim uz odgovarajuću pjesmu, iz kojih zrači vrhunska ženska ljepota, igra raspoloženja na ženskom licu, poetičnost ženske zamišljenosti i neodlučnosti, poziva na igru, istovremena neodlučnost i izazov, predstavlja izvanrednu bibliofilsku vrijednost. U njenoj ljepoti se zaista može uživati, ništa u njoj nije površno, ništa se bez razloga nije našlo u njoj, čak ni portret autora na početku knjige, rad Olje Ivanjicki, rađen u kombinovanoj tehnici.
Evo dvadeset jezika na koje su ove pjesme prevedene i našle se kao takve u ovoj izuzetnoj knjizi: engleski, ruski, francuski, španjolski, italijanski, njemački, švedski, rumunski, bugarski, grčki, makedonski, slovenački, mađarski, poljski, češki, rusinski, danski, norveški, esperanto i kineski.
Naravno, pjesme su na početku knjige štampane na srpskom jeziku ćiriličnim, a zatim i latiničnim pismom.
Na kraju knjige, prije sadržaja, navedeni su i nazivi djela znamenite slikarice Olje Ivanjicki, koja su korštena uz pjesme kao i na predlistu i zalistu knjige, što knjizi već pri njenom otvaranju daje utisak dostojanstva i izuzetnosti.
Đuro MARIČIĆ